Energetska industrija je u početku predstavljala pelet od drveta kao način da se "očisti" ugalj. I vlade su prihvatile tu pretpostavku. Međutim, danas kreatori politika preispituju taj stav, a ponegde ga čak i menjaju.
U središtu ove rasprave nalazi se britanska elektroenergetska kompanija Draks, koja je najveću evropsku termoelektranu na ugalj pretvorila u postrojenje na biomasu. Pogon je na pelet od drveta koji uvozi iz južnih saveznih država SAD-a. Ova debata otvara niz pitanja. Pre svega onih koja se tiču zagađenja i troškova. Naime, ako ovakav dodatak stvara više zagađenja nego energija vetra ili sunca, zašto ga uopšte koristiti. Naročito kada dolazi iz izvora koji zavisi od subvencija.
Meri Dikinson, direktorka kampanja u organizaciji Dogwood Alliance, rekla mi je da Draks danas posluje isključivo na bazi biomase od drveta. To zahteva između sedam i osam miliona tona peleta godišnje.
– Količina drveta potrebna za rad na ovom nivou prevazilazi ono što je dostupno kao otpadno drvo – kaže Dikinson.
– Čak i kada industrija govori o „otpadnom drvetu“, veliki deo zaliha čine cela stabla – dodaje.
Poseban tretman peleta
Biomasa je dobila poseban tretman u okviru Evropske direktive o obnovljivim izvorima energije iz 2010. godine, koja je emisije iz sagorevanja drveta računala kao nulte na dimnjaku. Osnovna pretpostavka bila je da drveće ponovo raste i vremenom ponovo apsorbuje ugljenik. Nakon Bregzita, Ujedinjeno Kraljevstvo je proširilo subvencije za biomasu, pozicionirajući pelet od drveta kao prelazno gorivo za smanjenje zavisnosti od uglja. Prema tim pravilima, elektrana može da sagoreva drvo i tvrdi da je ugljenično neutralna. Taj proračun se ne primenjuje na fosilna goriva.
Poslovni model kompanije Draks se dugo oslanjao na državne podsticaje, a ne na tržišnu potražnju. Ujedinjeno Kraljevstvo je obezbeđivalo oko 1,1 milijardu dolara godišnje u subvencijama, ali je planirano da se ta izdvajanja posle 2027. gotovo prepolove. U međuvremenu, Draks je zatvorio postrojenja u Arkanzasu i Britanskoj Kolumbiji i smanjio ulaganja u bioenergiju sa hvatanjem i skladištenjem ugljenika. Neki delovi poslovanja okreću se ka data centrima, što predstavlja tiho priznanje da tržište više ne može da podrži kompaniju na ranijem nivou.
Razlika u odnosu na vetar i solar
Za razliku od vetra i sunca, koji proizvode električnu energiju bez sagorevanja, biomasa kombinuje emisije iz sagorevanja drvene sečke sa onima koje nastaju tokom prerade, transporta i kontinuirane eksploatacije goriva. Subvencije za vetar i solar su se smanjivale po megavat-satu kako su troškovi tehnologije padali. Biomasa i dalje uživa neuobičajeno visok nivo javne podrške.
Draks nije odgovorio na tri zahteva za komentar upućena tokom nekoliko nedelja. U ranijim izjavama, kompanija je navela da poštuje ekološke propise i da biomasa ima ključnu ulogu u obezbeđivanju obnovljive energije kojom se može upravljati po potrebi.
– Kao kompaniji posvećenoj održivoj proizvodnji energije, visoki standardi bezbednosti i zaštite životne sredine uvek su naš glavni prioritet – saopštio je Draks za Gardijan.
Istraživanja dovode u pitanje ugljeničnu neutralnost
Nedavne analize životnog ciklusa, uključujući studije MIT-a i instituta Četam Haus, ukazuju na to da je ugljenična matematika koja stoji iza nacionalnih politika koje promovišu pravljenje miksa peleta i uglja duboko pogrešna. Ta istraživanja su pokazala da zamena uglja peletom od drveta može povećati kratkoročne emisije ugljenika. Naročito kada se koriste cela stabla, a ne otpad.
Proces počinje sečom zrelih stabala, njihovim pretvaranjem u pelet kroz energetski intenzivne procese sušenja, usitnjavanja i presovanja. Zatim transportom preko okeana. Ugljenik uskladišten u stojećim stablima odmah se oslobađa, dok ponovni rast može potrajati decenijama da bi nadoknadio emisije. Problem dodatno pogoršava činjenica da drvo ima manju energetsku gustinu od uglja, što znači da mora da se sagori veća količina kako bi se proizvela ista količina električne energije.
– Bolje je ostaviti drveće u zemlji i zadržati sav taj ugljenik van atmosfere – rekao je Džon Sterman, profesor menadžmenta na MIT, u saopštenju iz 2018. godine.
– Molekul CO₂ emitovan danas ima isti uticaj na klimu bez obzira na to da li potiče od uglja ili biomase. Proglašavanje biogoriva ugljenično neutralnim, kao što su učinile EU, UK i druge zemlje, pogrešno pretpostavlja da se šume obnavljaju brzo i da u potpunosti kompenzuju emisije iz proizvodnje i sagorevanja biogoriva.
Dobro zamišljeno, ali…
U Misisipiju su stanovnici tužili Draks zbog navodnih kršenja propisa o zagađenju vazduha u njegovoj fabrici peleta u Glosteru. To je slučaj koji ukazuje na lokalne troškove izvora energije o kojem se često govori samo u globalnim ugljeničnim terminima. Postrojenje koristi dizalice za pomeranje celih stabala, što ukazuje na oslanjanje na sirovo, netaknuto drvo, a ne na otpadni materijal.
U međuvremenu, regulatori su ranije kažnjavali fabriku zbog prekršaja koji su uključivali ispuštanje isparljivih organskih jedinjenja, metanola i formaldehida. Rad postrojenja pokazuje da biomasa ne nosi samo ugljenične posledice, već i opipljive rizike po lokalni kvalitet vazduha.
– Biomasa poreklom iz šuma je u fokusu – kaže Mišel Ležandr iz organizacije Dogwood Alliance u intervjuu.
– Operacije kompanije Draks zahtevaju ogromne količine drveća, uz čistu seču hektara svake godine. Ne samo grančice ili ostatke.
Dodavanje peleta procesu sagorevanja bilo je dobro zamišljeno. Kao pokušaj da se „izbaci“ ugalj, koji je tada bio dominantan izvor električne energije. Međutim, od uvođenja ove prakse mnogo toga se promenilo, uključujući nagli pad cena energije vetra i sunca. Kao i nova istraživanja koja pokazuju da pelet nije ispunio obećanja. Zbog toga regulatori s pravom preispituju svoje politike. One koje bi trebalo da se fokusiraju na zaista održive izvore energije.






