Srbija se ponovo „proslavila“ u godišnjem izveštaju Fridom hausa – u 2025. godini zabeležen je najveći pad slobode. Razlog za pad od tri poena su postupanja policijskih službenika na protestima, odnosno prekomerna upotreba sile, kao i špijuniranje novinara, aktera civilnog društva i organizatora protesta.
Po padu slobode Srbija je na petom mestu prema izveštaju Fridom hausa, a ovo „počasno“ mesto deli sa Bugarskom, SAD-om, Obalom Slonovače, Nepalom, Nigerijom.
Ove godine naša država je izgubila tri poena nakon što su, kako je navedeno, antivladini protesti naišli na prekomernu silu policije i nasilje pristalica vladajuće stranke. U izveštaju je, između ostalog, posebno ukazano i na digitalni nadzor koji je češće rezultirao većim ograničenjima ličnog izražavanja, što se obično događalo u slabijim demokratijama.
Pored policijske brutalnosti, kao poseban probem se izdvaja i to što su obaveštajne službe navodno rasporedile razne špijunske proizvode za nadzor novinara, aktera civilnog društva i organizatora protesta.
U izveštaju je kao primer navedeno da su najmanje desetine, a možda i stotine ličnih uređaja bili ciljani jedinstvenim špijunskim alatom „NoviSpy“, ali da tačan broj nije poznat, s obzirom na to da su ga vlasti tajno instalirale tokom hapšenja, pritvaranja i policijskih ispitivanja.
Iako ovaj pad verovatno nije iznenađujuć, uzevši u obzir događaje iz prethodne godine – gaženje studenata po ulici, napade na novinare, privođenje političkih neistomišljenika – postavlja se pitanje da li naredne godine postoji ikakva mogućnost da Srbija ne bude ponovo u padu slobode, odnosno, da se u ovom aspektu poboljša.
Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove, kaže za Danas da pad od tri poena koji beleži Fridom Haus ne deluje kao upozorenje, već kao veran odraz stvarnosti u kojoj građani Srbije već godinama žive.
„Takva ocena nije iznenađenje, već nastavak dugog trenda, i mogla je iznenaditi samo one koji to ne žele da vide ili svesno zatvaraju oči. U poslednjih godinu i po dana protesta videli smo ogoljenu reakciju sistema na svako neslaganje. Policija nije delovala kao servis građana, već kao produžena ruka politike, od prekomerne upotrebe sile na demonstracijama do selektivnog privođenja“, ukazuje Beširi.
Smatra da su tužilaštvo i sudovi pratili isti obrazac: brza i oštra reakcija prema studentima, aktivistima i opozicionim akterima, dok u slučajevima koji vode ka sitnim delikvantima iz redova „ćacija“ ili ka vrhu vlasti vlada tišina ili beskrajno razvlačenje postupaka.
„To nije vladavina prava, to je upravljanje pravdom. Pogledajmo slučaj Banjske. Teroristički napad na severu Kosova, umešanost ljudi bliskih vlasti, i ime Milan Radoičić koje se pojavljuje kao centralna figura. I šta smo dobili? Političke izjave, ali ne i institucionalni rasplet. Nema ozbiljne odgovornosti, nema transparentnog postupka koji bi vratio minimum poverenja. To je obrazac: kada je kriza velika, institucije nestaju“, podseća Beširi.
Navodi da slično važi i za rad advokata Čedomira Stojkovića, koji je zbog svojih stavova i delovanja postao meta kontinuiranih pritisaka i kampanja, dok „čami“ već mesec dana u pritvoru iza rešetaka zvog navodnog ugrožavanja ustavnog poretka posredstvom svog Jutjub kanala, dok je s druge strane Radoičić proveo jedan dan u pritvoru.
„To se zove kontrolisano pravosuđe. Umesto zaštite slobode izražavanja, imamo targetiranje, i to ne samo pojedinaca, već čitavog civilnog sektora. Aktivisti, organizacije za ljudska prava, istraživački novinari, svi su u režimskim medijima predstavljeni kao strani plaćenici ili neprijatelji države. To nije politička debata, to je sistematsko blaćenje“, ukazuje.
Beširi ocenjuje da mediji u tome igraju ključnu ulogu – kampanje protiv kritičara nisu incidenti, već uređivačka politika, a kada se tome doda ekonomski pritisak i kontrola oglašavanja, dobijate prostor u kojem je sloboda govora formalna, ali ne i stvarna.
„Istovremeno, država ulaže ogromne resurse u projekte poput EXPO 2027, dok se paralelno pojavljuju ozbiljne optužbe o eksploataciji radnika. Slučajevi kineskih kompanija u Zrenjaninu, gde su radnici živeli i radili u uslovima koji su opisivani kao moderni oblik ropstva, nisu doveli do sistemskih promena. Naprotiv, reakcije su bile spore i često relativizujuće. To govori o prioritetima: imidž pre prava“, navodi Beširi.
Ističe da se sloboda okupljanja dodatno sužava kroz administrativne barijere, zabrane i stalne pritiske.
„Protest više nije samo izraz političkog stava, već nosi pravni, fizički i egzistencijalni rizik. Kada građani moraju da vagaju da li će zbog izlaska na ulicu snositi posledice po posao, kao u slučaju državne kompanije Air Serbia koja javno targetira bivše zaposlene, ili po ličnu bezbednost, jasno je da govorimo o ozbiljnom demokratskom deficitu. Zato pad nije iznenađenje. Ako išta, deluje kao konzervativna procena. Jer problem nije u jednoj aferi, jednom incidentu ili jednoj godini. Problem je što se represija normalizuje, a institucije se koriste selektivno, protiv slabijih, uz zaštitu moćnih. Očekivati poboljšanje bez promene tog obrasca bilo bi naivno. Ovo nije trenutna kriza. Ovo je zločinački model upravljanja“, zaključuje.
Zoran Gavrilović, izvršni direktor BIRODI kaže da je u Srbiji uspostavljen sistem licne vlasti, koji se legitimise preko industrije populizma, a strukturalno odrzava zarobljavanjem drzave i drustva putem korupcije.
„Bez temeljite promene u oblasti izvrsne vlasti i zakonodavne vlasti bilo kakva promena nije moguca na FH listi. Pad je istovetan i na drugim listama kao sto je Transparency Intetnational i World Project for Justice“, uviđa.
Podsetimo, u izveštaju organizacije Fridom haus o slobodi interneta, koji je objavljen u novembru prošle godine, Srbija je označena kao delimično slobodna zemlja, što predstavlja pad u odnosu na prošlu godinu, kada je bila u kategoriji slobodnih zemalja. Do promene statusa, odnosno smanjenja slobode interneta u Srbiji, doveo je odgovor vlasti na višemesečne proteste predvođene studentima, navodi Fridom haus u izveštaju „Sloboda na internetu 2025: Neizvesna budućnost za globalnu mrežu“.






