Osnovno javno tužilaštvo u Novom Sadu donelo je rešenje kojim se odbacuje krivična prijava koju su protiv više lica podneli roditelji učenika i profesori Karlovačke gimnazije, zbog incidenta koji se dogodio 29. novembra 2024. godine u Sremskim Karlovcima.
Osnovno javno tužilaštvo u Novom Sadu odbacilo je krivičnu prijavu podnetu protiv više osoba koje su, prema iskazima svedoka, verbalno i fizički napale učenike i profesore Karlovačke gimnazije tokom mirnog okupljanja u novembru 2024. godine.
U trenutku kada su se učenici, zajedno sa nastavnicima, mirno okupili da odaju počast žrtvama urušavanja nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, susreli su se sa uvredama, pretnjama i nasiljem. Svedočenja govore o tome da je jedna nastavnica gurnuta, a druga izložena vulgarnim psovkama. Učenike su snimali telefonima, vikali im da su „ološ“ i „sramota“, a na čelu te grupe bio je i lokalni predsednik opštine.
Ipak, tužilaštvo zaključuje da „ne postoje osnovi sumnje“ da su napadači izvršili krivično delo. S druge strane, u Srbiji danas, zbog transparenta, nalepnice, verbalnog otpora ili podrške protestima, građani se privode, zadržavaju i osuđuju. Studenti, novinari, radnici u javnim servisima, pa čak i roditelji koji stanu uz svoju decu, često trpe disciplinske postupke, pritiske i otkaze.
Kada se nasilnicima šalje poruka da mogu nekažnjeno vređati, pretiti i maltretirati učenike, a onima koji brane javno dobro — da će biti žrtvovani i izopšteni, tada više ne govorimo samo o pojedinačnom slučaju. To postaje sistem.
Ovakvo postupanje tužilaštva šalje opasnu poruku mladima: da se nasilje nagrađuje ćutanjem, a građanska hrabrost kažnjava ćutanjem institucija. Umesto da budu zaštićeni, učenici koji su podigli glas u ime pravde, dobijaju lekciju iz realne politike — da u ovoj zemlji nije bitno šta je istina, već ko stoji iza koga.
Podrška javnosti, roditelja, profesora i građana, kao i organizovani skupovi ispred škole, svedoče da ova priča nije završena. Ali institucionalno ćutanje i pravno odobravanje nasilja predstavljaju udar na samu ideju javnog dobra, solidarnosti i slobode mišljenja.
Ako pravda nije ista za sve, onda više nije pravda. Ako zakon ne važi za bahate, već samo za poštene i hrabre, onda više nije zakon. Ovo nije samo slučaj Karlovačke gimnazije — ovo je ogledalo društva koje bira stranu u borbi između istine i straha.






