Ne znam nijednu državu koja je toliki raspad sistema da se za 2 dana zaborave poruke onima koji su nosioci budućnosti ove naše Stradije: da mogu da budu prebijani i ubijani i da ne dolaze na fakultete jer će se kućama vraćati u kovčezima.

Ove poruke porodicama studenata i đaka nagnale su me da se vratim korak nazad i prisetim izborne parole narkodilerske bande „Kula, naša porodica“, „Bor, naša porodica“, „Aranđelovac, naša porodica“ itd.

Sve to ima duboko bolesnu, psihijatrijsku dijagnozu, jer je i uzrok te pojave bio psihijatrijski, psihopatološki.

Tek posle izjava ona dva „ministarska“ štakora, u celini razumem zašto takve parole i takve poruke:

Banda odlično zna da su studenti ušli u gotovo svaku porodicu. Možda ne toliko samim temama, koliko bukvalno, fizički.

Svaka porodica u Srbiji ima dete, unuka, kumče, sestrića, bratanca, pastorka, komšiče koje gleda od prvog koraka u ulici, dete svojih prijatelja itd. koji su danas studenti.

To je ogromna masa ljudi koja je osvešćena, preumljena, kojoj su oči  otvorene i koja veruje svome podmlatku.

Nenormalna banda je svojom bolesnom parolom pokušala da roditeljima, babama, dedama itd. naših studenata poruči da nisu njihova deca i unuci studenti njihova porodica, već je glavni šizofreničar sa svojom svitom lopovčina i krimosa njihova porodica.

Da ne veruju svojoj deci i unucima, nego da veruju njemu i njegovim klošarima, jer su oni koji se bolesno krevelje sa bilborda njihova „prava“ porodica.

Ćorak.

Kad, prirodno, nenormalna banda nije uspela da se porodicama i familijama studenata nametne kao rod najrođeniji, rod bliži od rođene dece, pribegla je još ekstremnijem i bolesnijem pokušaju:

Poručila je porodicama đaka, budućih studenata, da, kad već nisu hteli da umobolnu bandu prihvate kao svoju najbližu porodicu, budu spremni da će im se ti njihovi studenti sa državnih fakulteta vraćati u mrtvačkim sanducima.

Jer, osveta.

Nikad u istoriji svoga postojanja i trajanja ova namučena zemlja nije na sebi držala veću đubrad i perfidnije umobolnike.

I nikad, takođe, na sebi nije držala apatičniji, umrtvljeniji i zaglupljeniji narod, lišen osnovnog ljudskog nagona – nagona samoodbrane i samoodržanja.

Primarne ove nagone imaju čak i životinje. Jedino ih ojađeni, zablentavljeni Srbi nemaju.

Zato ovi gornji i postoje. I samo rade svoj posao.

Izvor: Srbin.info

Oznake: vlast, diktatura, narod