Odgovor UGLRNE, Institutu za javno zdravlje Republike Srpske o vakcinaciji, veštačkoj invazivnoj metodi za koju se tvrdi da je apsolutno bezbedna i apsolutno efikasna.
Istraživanja i dokazi utvrđuju da je u pitanju floskula kojom se institucije služe da na nezakonit, nemedicinski i neetički način primoravaju građane, pre svega decu, na kontroverznu medicinsku intervenciju.
Povodom saopštenja Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske objavljenog nakon javne rasprave u Banjaluci na temu veštačke imunizacije, koje su ponovili mediji (nezavisne, RTRS, Magazin Buka, Banjaluka portal, Mondo, i drugih medija) u kojem se navodi da su „vakcine najsigurnija i najefikasnija preventivna mera u očuvanju zdravlja dece i zajednice“, neophodno je ukazati na činjenice koje su navedene u dokumentu „Sastav i neželjena dejstva vakcina“, dostupnom javnosti na sajtu UG Lekari i roditelji za nauku i etiku (https://lrne.rs/roditelji-vazno-evo-sta-sve-sadrze-vakcine-koje-se-daju-nasoj-deci/). Sve medicinske činjenice su preuzete sa zvaničnih sajtova proizvođača veštačkih imunizacionih sredstava, kao i iz naučnih radova objavljenih u eminentnim medicinskim časopisima.
Saopštenje Instituta sadrži generalizovanu tvrdnju o „potpunoj bezbednosti“ vakcina, što nije u skladu sa zvaničnim dokumentima proizvođača „Sažetak karakteristika leka – SKL“, koje izdaju proizvođači vakcina u skladu sa međunarodnim farmakološkim propisima. Ti dokumenti, kao i brojne studije, potvrđuju da ne postoji nijedna medicinska intervencija bez rizika, pa samim tim ni vakcinacija ne može biti apsolutno bezbedna.
U SKL su navedeni brojni neželjeni efekti, uključujući i ozbiljne, koji se mogu javiti kod primaoca vakcina. Prema bazi VigiAccess (SZO), samo za neke od vakcina prijavljene su 6 miliona ozbiljnih reakcija, uključujući i smrtne ishode koji se dovode u vezu sa primenom veštačkih imunizacionih sredstava.
Primeri neželjenih dejstava navedenih u zvaničnim podacima
♦ BCG vakcina (tuberkuloza) – diseminovana BCG infekcija, osteitis, osteomijelitis, apsces, supurativni limfadenitis, keloidni ožiljci, anafilaksa (46.293 prijavljenih neželjenih reakcija, 163 smrtna slučaja u vezi sa vakcinom)
♦ Euvax B (hepatitis B) – neuritisi, encefalopatija, mijelitis, periferna neuropatija, optički neuritis, paraliza, pogoršanje multiple skleroze (46.678 prijavljenih neželjenih reakcija, 67 smrtnih slučajeva)
♦ Pentaxim (difterija, tetanus, polio, Hib) – konvulzije, stanja nalik šoku, uporan nekontrolisan plač, Gijen-Bareov sindrom, brahijalni neuritis (311.841 prijavljenih reakcija, 2.336 smrtnih slučajeva, 2.328 povezanih sa autizmom)
♦ Synflorix (pneumokok) – febrilne konvulzije, Kavasakijev sindrom, apneja kod prevremeno rođenih beba, anafilaktički šok (188.606 prijavljenih reakcija, 318 smrtnih slučajeva)
♦ MMR vakcina (male boginje, zauške, rubeola) – aseptični meningitis, epileptični napadi, zapaljenje mozga, oštećenje očnog nerva, gluvoća, Stivens-Džonsonov sindrom (311.841 prijavljenih reakcija, 2.336 smrtnih slučajeva)
Ovi podaci nisu deo „alternativnih“ izvora, već potiču iz zvaničnih SKL, baza SZO, i naučnih publikacija koje su dostupne na PubMed, NIH, WHO, i Drugs.com.
Svaka medicinska intervencija, posebno ona koja se primenjuje na zdravim osobama i decu, mora počivati na informisanom pristanku. Prinudna vakcinacija narušava ne samo etička načela medicinske prakse, već i ustavno pravo svakog građanina na telesni integritet.
Prema čl. 13. Ustava Republike Srpske ,,Ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, lični i porodični život su nepovredivi“ kao i prema članu 14. ,,Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, svirepom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.
Zabranjeno je i kažnjivo svako iznuđivanje priznanja i izjava.
Zabranjeno je na bilo kom licu, bez njegovog pristanka, vršiti medicinske i druge naučne oglede.“ , dakle, niko ne može biti izložen medicinskom ili naučnom ogledu bez svog slobodno datog pristanka. Nametanje vakcinacije kao obavezne, bez individualne procene rizika i koristi, predstavlja direktno kršenje ovog ustavnog načela.
Takođe, proizvođači vakcina su pravno zaštićeni od odgovornosti za neželjena dejstva, što u praksi znači da se rizik u potpunosti prebacuje na građane, dok se sistemski ukida pravo na naknadu štete.
Druga floskula je takozvani „kolektivni imunitet“. Ovaj fenomen nikada nije potvrđen kao univerzalni naučni princip koji bi opravdao nametanje obavezne vakcinacije. Radi se o hipotezi, a ne o doktrini, koja nije podržana sveobuhvatnim dugoročnim studijama. Ukoliko jedna teorija nije nedvosmisleno dokazana, ona ne može biti osnov za propisivanje obaveznih mera nad čitavom populacijom, posebno ako one nisu niti bezbedne, niti efikasne.
Podaci koje je izneo Institut za javno zdravstvo Republike Srpske deluju jednostrano i ne odražavaju sve aspekte složene i kontriverzne teme, tj. vakcinacije. Zvanični medicinski dokumenti sami po sebi potvrđuju da postoje kontraindikacije, rizici i ozbiljna neželjena dejstva, što znači da obavezna vakcinacija nije u skladu sa medicinskom etikom, pravom na informisan pristanak i ustavnim garancijama.
Vakcinacija može biti ponuđena, detaljno i tačno obrazložena na način da svaki pojedinac može da razume, ali nikako nametnuta.
Lekari i institucije imaju dužnost da informišu, a ne da prinuđuju. Samo dobrovoljan, svestan i informisan izbor građana predstavlja istinsku zaštitu zdravlja, pojedinca i zajednice.
S poštovanjem,
LEKARI I RODITELJI ZA NAUKU I ETIKU






