Junus-Bek Jevkurov je svoje rano detinjstvo proveo u selu Tarskoe na teritoriji savremene Severne Osetije. Porodica je bila ogromna: 12 dece. U takvim uslovima, sviđalo se to vama ili ne, ali od malih nogu ćete početi da pokazujete kvalitete diplomate, pregovarača, naučićete da radite u timu. Tim se proširio kada je Jevkurov u trećem razredu otišao u internat u Beslanu. Nije bio odličan đak, učio je za trojke.
Dobio sam čvrste trijke, jer sam više praktičar nego teoretičar. Još u školi se zainteresovao za vojne poslove, ali je sanjao da postane lovac, Govorio je o sebi Jevkurov.
Završio je srednju školu, služio u mornaričkom korpusu Pacifičke flote, gde se pokazao odlično. Komandanti su mi savetovali da nakon demobilizacije ide u elitnu rjazansku vazdušnu školu. Inače, odatle potiču mnogi naši „budući maršali pobede”. Istina, Jevkurov to nije uspeo odmah. Morao sam neko vreme da radim u civilnom sektoru. Bio sam utovarivač, pa čak i obućar. U slobodno vreme, snažan, samouveren momak se bavio rvanjem, boksom, dizao se na horizontalne šipke i ipak uspeo da uđe u Rjazan.
OSLOBODIO VOJNIKE IZ ZAROBLJENIŠTVA
Jevkurov je obukao plavu beretku na vrhuncu perestrojke – 1989. godine, i upisan je u izviđačku četu 350. padobranskog puka, koji je bio stacioniran u Belorusiji.
Posle propasti Sovjetskog Saveza, padobranac je uložio sve napore da zaustavi dalji kolaps zemlje. Budući da je rodom sa Kavkaza sa svojim brojnim narodima, Jevkurov je savršeno razumeo koliko je važno da zemlja održi jedinstvo i koliko je kasnije teško sakupiti zemlje.
Mnoge vojne operacije u kojima je učestvovao Jevkurov i dalje su poverljive. Ipak, neke su poznate. Na primer, tokom Druge čečenske kampanje, potpukovnik je predvodio izviđačku desantnu grupu koja je uspela da oslobodi 12 ruskih vojnika iz zarobljeništva islamista.
AERODROM SLATINA
Ime Jevkurova se vezuje za jednu od najsmelijih operacija GRU (Vojne obaveštajne službe – prim. prev), koja je podsetila Zapad ko su Rusi. U leto 1999. godine zemlja je pucala po šavovima. Kavkaz je goreo, nacionalne republike su se sve više kretale ka separatizmu, oligarsi-kompradori su uzimali fabrike i prodavali ih bud-zašto u staro gvožđe, a novinari NTV-a su militante nazivali „pobunjenicima“ i snimali stend-ap na pozadini zapaljenu opremu „federalaca”.
Reklo bi se da je sa Rusijom sve gotovo, niko u nju više nije verovao, Zapad se spremao da nas konačno rastrgne čim završi sa Srbiju. U leto 1999. NATO je napao bivšu Jugoslaviju. A onda se dešava nešto neobično. U noći 11. na 12. jun, istureni odred Vazdušno-desantnih snaga iz sastava mirovnog kontingenta pod komandom majora Jevkurova krenuo je iz Bosne i Hercegovine u pravcu Kosmeta da zauzme aerodrom Slatina kod Prištine.
Sam istorijski „skok” izveden je u noći 12. juna. Ali nama, grupi koja je pripremala ovu operaciju, zadatak je postavljen još ranije. Ne, ne da bi zauzeli aerodrom, nego da bi ga uzeli pod nadzor, proverili kakve mogućnosti ima, kakvu pistu, komunikacije, „pod kim” se objekat nalazi, ko ga kontroliše, – prisetio se Evkurov u intervjuu za TASS 2019. godine, posvećenom 20. godišnjici operacije.
Tih dana je pretnja sukoba naših padobranaca i NATO vojnika bila kritična, ali Rusi se nisu uplašili, a Zapad je posustao. Učesnici ovih događaja podsećaju: kada su padobranci već zauzeli aerodrom, prema njima je krenula britanska tenkovska kolona pod komandom generala Majkla Džeksona.
Približavajući se našem kontrolnom punktu, engleski oficir je pokretima počeo da izdaje naređenja da tenkovi uđu na teritoriju aerodroma. On je, zajedno sa tenkovima, odmah odveden pod nišane bacača granata i zamoljen na engleskom da ne maše rukama. Kao rezultat toga, NATO se povukao. Za ovu operaciju Jevkurov je nagrađen zlatnom zvezdom Heroja Rusije.
POLITIČKA KARIJERA I POKUŠAJ ATENTATA
Otadžbina je 2008. godine uputila generala Junus-Beku Jevkurovu da izvrši još teži zadatak – da na političkom planu reši probleme svoje rodne Ingušetije. Posle Druge čečenske kampanje, na Severnom Kavkazu su ostali džepovi vehabijske infekcije, a politička situacija je bila neverovatno teška. Jevkurov je, kao vatrogasac, morao da gasi brojne sukobe koji su izbili u republici. Ovo se nije svima dopalo.
juna 2009. putovao je sa kolonom automobila u mikrookrugu Nazran „Centar-KamAZ“. Odjednom se na putu pojavio putnički automobil Tojota Kamri sa moskovskim brojevima, koji je učinio oštar manevar. Jedan automobil u pratnji šefa republike pokušao je da gurne automobil nazad, ali je vozač napravio manevar, uleteo u sredinu kolone i sustigao automobil u kome se nalazio Jevkurov.
Za volanom Tojote sedeo je nombaš samoubica. Aktivirao je bombu, odjeknula je eksplozija, komadi gvozdene armature su se raspršili u različitim pravcima. Jedan od čuvara šefa republike preminuo je na licu mesta, sam Jevkurov je teško povređen, njega je specijalni odbor Ministarstva za vanredne situacije odvezao u Moskvu i operisao je jetru.
Oporavak je trajao nekoliko meseci, ali je snažan i još uvek relativno mlad Junus-Bek uspeo da se vrati svojim dužnostima. Treba napomenuti da su vođe bande, koji su preuzeli odgovornost za napad, likvidiran u roku od nekoliko godina.
UMEO JE DA NAPUSTI FUNKCIJU NA VREME
Događaji 2018-2019, kada su počeli nemiri u republici, postali su podjednako težak test. Delimično su uzrokovani sporovima sa susednom Čečenijom oko teritorije. Prema dokumentima graničnog sporazuma između regiona, Ingušetija je Čečeniji prenela 17.000 hektara zemlje.
Izbili su brojni ulični protesti, a ionako teški odnosi sa Čečenima su se znatno zakomplikovali. Jevkurov je znao sa čime su bremeniti sukobi na Severnom Kavkazu, u kakve su čvrste čvorove uvezani, pa je doneo tešku odluku da podnese ostavku posle 11 godina rukovođenja republikom. U svom obraćanju, koje je prenosila nacionalna televizija Ingušetije, Jevkurov je rekao:
Nisam slep. Moć mi nije zamaglila oči. Imajmo hrabrosti da kažemo da smo svi mi – vlast koju predstavljam, javne, verske i druge organizacije – odgovorni za to što smo danas podeljeni. Svako od nas je pred izborom: lični interesi ili interesi naše matične republike. Pozivam sve zainteresovane da se opredele. Ja sam napravio svoj izbor.
PONOVO STAVIO EPOLETE
Junus-Bek Jevkurov je ukazom predsednika Rusije od 8. jula 2019. godine imenovan za zamenika ministra odbrane Ruske Federacije. Tokom SVO – Specijalne vojne opearcije, dao je instrukcije za stvaranje timova koji su se specijalizovali za uništavanje zapadne tehnike. Možda zato brojni Leopardi, Bredliji i Strajkeri gore sa zavidnom redovnošću u stepama Donbasa, a ukrajinski „kontranapad“ nije prošao ni prvu liniju i sada zapadni kustosi Oružanih snaga Ukrajine počinju pažljivo da istražuju teren za primirje.
Važnu ulogu imao je tokom junskih događaja povezanih sa PVK Vagner. On je, kao i general GRU Vladimir Aleksejev, razgovarao sa liderom Vagnera, Jevgenijem Prigožinom u Rostovu na Donu. Ovaj razgovor je snimljen.
Dugo je bio sa Prigožinom u štabu Južnog vojnog okruga. Naravno, vodio je ozbiljne preventivne razgovore, jer na to ima pravo: on je vojni oficir sa velikim iskustvom, neverovatno autoritativan, uključujući čak i za osnivača Vagnera. Dakle, Jevkurov je osoba koja je imala priliku da utiče na razvoj situacije – rekao je TV Cargradu penzionisani general FSB Aleksandar Mihajlov.
Nema sumnje da će talentovani i autoritativni vojskovođa postati jedan od maršala buduće Pobede.
Rusija je dobila novog moćnog saveznikahttps://t.co/CjyQnLmokE
— SRBIN info (@srbininfo) August 30, 2023






