Organizovana kriminalna grupa hara ministarstvom pravde, Upravom za izvršenje krivičnih sankcija i srpskim zatvorima. U ministarstvu pravde i upravi za izvršenje krivičnih sankcija caruju kriminal i prostitucija. Neki funkcioneri naplaćuju u novcu, drugi u naturi, a neki od njih i u jednom i u drugom. Svi su povezani zajedničkim kriminalnim interesima i ucenama kontrolišu jedni druge. Dolaskom Srpske napredne stranke na vlast kriminal je legalizovan, smrt i ubistva u zatvorima su svakodnevna pojava. Proklete avlije su u rukama Vučićevog kartela … Tužilaštva i sudovi su servis za pokrivanje zlodela Vučićevog kartela.
U najnovijem istraživačkom izveštaju „The United Network for Global Child-Sex Trafficking: Epstein, UN & The Balkans“, objavljenom na platformi Patreon, istraživačka novinarka i bivša FBI whistleblower Sibel Edmonds iznosi ozbiljnu tvrdnju koja direktno povezuje Džefrija Epstajna sa Balkanom.
Prema rečima bivšeg advokata američkog Ministarstva pravde (DOJ), citiranog u izveštaju, gotovo 80 odsto maloletnih devojčica koje je Epstajn trafikovao poticalo je sa Balkana.
Edmonds ističe da Epstajnovi još uvek delimično cenzurisani logovi putovanja pokazuju preko desetak letova u region Balkana tokom sredine i kasnih 1990-ih godina. To je upravo period kada su, kako navodi, Epstajn i njegovi izraelski partneri počeli da grade odnose zasnovane na pedofiliji i seks-trafikingu sa ključnim insajderima Ujedinjenih nacija.
„Tokom narednih godina, planovi Epstajnove mreže zauzeli su najviše položaje u UN-u„, piše Edmonds.
Ova tvrdnja dolazi u trenutku kada se još uvek analiziraju milioni stranica novootkrivenih Epstajnovih dokumenata. Region Balkana tokom 90-ih bio je duboko pogodjen ratovima, siromaštvom, siročadima i haosom – okolnosti koje su, prema izveštaju, omogućile lakšu regrutaciju i eksploataciju ranjivih devojčica.
Edmonds povezuje ovo sa poznatim slučajevima trgovine ljudima u regionu tokom i nakon ratova, uključujući ulogu medjunarodnih aktera i UN misija u Bosni i na Kosovu, gde su ranije dokumentovani slučajevi seksualne eksploatacije.
Sibel Edmonds, poznata po otkrićima o korupciji u američkim obaveštajnim službama, pozvala je javnost da podrži dalja istraživanja i da ohrabri druge insajdere da progovore. Ona je naglasila da je ova tema povezana i sa drugim aktuelnim slučajevima u regionu (poput projekata u Albaniji).
Tvrdnja o 80 odsto država sa Balkana zasad potiče isključivo iz ovog izveštaja i citata bivšeg DOJ advokata – nije još potvrdjena u zvaničnim sudskim dokumentima objavljenim do sada, ali je brzo postala jedna od najviralnijih tema na društvenim mrežama.
Klinton, osam lolita i Andrea Mitrović
(<https://www.magazin-tabloid.com/klinton-osam-lolita-i-andrea-mitrovic>)
Autorka knjige „One Nation Under Blackmail“ („Jedna nacija pod ucenom“), Vitni Veb otkriva duboki podzemni svet u kome se prepliću obaveštajne službe, organizovani kriminal i uticajni pojedinci iz državnih institucija, bankarskog sistema, najuticajnijih medija i advokatskih kancelarija, pa i iz najbogatijih američkih porodica. Na više od hiljadu stranica, autorka dokazuje da slučaj Džefrija Epstajna, uhapšenog i usmrćenog kreatora pedofilskog sistema,(ako je uopšte ubijen u zatvoru) nije izolovan incident, nego primer koji otkriva načine na koje obaveštajne službe već 90 godina prikupljaju kompromitujuće informacije, kojima ucenjuju uticajne pojedince i grupe. Veb opisuje konkretne obaveštajne operacije, u koje su uključeni mafijaški klanovi, tajna društva, finansijske institucije i vlade. Ona nudi dokaze postojanja sistema u kome su „novac i moć jači od pravde i zakona“.
Magazin Tabloid je u nekoliko nastavaka objavio najinteresantnije delove knjige „One Nation Under Blackmail“.
Otprilike u isto vreme kada su se Džefri Epstajn i Gislejn Maksvel zbližili sa princom Endrjuom, počeli su da se javno umiljavaju i drugom uticajnom čoveku – Bilu Klintonu. Veze, koje su uspostavljene početkom devedesetih godina prošlog veka, znatno su se produbile nakon što je Klinton napustio dužnost predsednika Sjedinjenih Američkih Država.
Nakon što je napustio Belu kuću, Klinton je i u javnim nastupima hvalio Epstajna: „Džefri je veoma uspešni finansijer i posvećeni filantrop sa izoštrenim osećajem za globalna tržišta i dubinskim poznavanjem nauke 21. veka“. Klinton je isticao da „posebno cenim njegovu velikodušnost u osnažnivanju siromašnih, služenju gradjanima i borbi protiv HIV-a“.
Postoje brojne indicije da je Epstajn igrao ključnu ulogu u oblikovanju Klintonovih postpredsedničkih aktivnosti, naročito oko pokretanja njegove humanitarne fondacije. Epstajn je preko Towers Financial-a osmislio jednu od najvećih piramidalnih šema u istoriji SAD, a učestvovao je i u sumnjivom prikupljanju novca za potrebe Bele kuće, povezan je sa filantropskim organizacijama Bila Klintona i Bila Gejtsa, koje su pokrenute 2001. godine. Te dve fondacije su bile čvrsto isprepletene, a glavna veza izmedju njih je bio Džefri Epstajn.
Klintonova fondacija je značajan primer takve „filantropije 2.0″. Ona funkcioniše kao sofisticiranija verzija koruptivnih političkih f
Klintonov saradnik Brus Lindzi, koji je učestvovao u aferi iz 1996. godine, kada je na nezakonit način prikupljao novac za izbornu kampanju, postavljen je na mesto direktora Klintonove fondacije 2001. godine. Medju osnivačima fondacije nalazio se Dag Bend, a istaknutu ulogu imale su Ira Magaziner i bivša Klintonova savetnica Gejl Smit. Svi su oni bili povezani sa Džefrijem Epstajnom.Scroll
Andrea Mitrović je navedena u Epstajnovom imeniku kao „Balerina“ i pojavljuje se u dnevnicima letova „Lolita Ekspresa“ više puta. Često je navedena samo inicijalima AM. Osim ovog putovanja u Afriku, Andrea Mitrović je često bila u pratnji Bila Klintona. On je ovoj devojčici uzeo nevinost, što je snimala kamera (Andrea Mitrović je ćerka Željka Mitrovića, vlasnika Pinka, napomena redakcije Magazina Tabloid).
Da napomenemo da je Andreja u Beogradu džipom usmrtila na pešačkom prelazu devojku Andreu Bojanić. Krivicu je prihvatio njen brat po ocu Aleksandar Mitrović i osudjen je na uslovnu kaznu, jer su Andreu čekali novi “susreti“ sa ološem kao što je Klinton i drugim monstrimima…
Aleksandar Vučić je intervenisao da se Andrea “ostavi na miru“. Vučić je bio blizak Klintonovim i iz budžeta Srbije više puta je plaćao, po nekoliko miliona u Klintonovu “humanitarnu“ organizaciju, a taj novac je korišćen za promocuiju gospodje Hilari Klinton. Plaćao je protivkandidate sadašnjeg predsednika Donalda Trampa.
Na jednom od filmova zaplenjenih od Epstajnove “zaostavštine vidi se devetogodišnji dečak, go do pojasa, kako na srpskom moli -„Dajte mi da pijem vode„!
Epstajn je sa svojim saučesnicima “okupirao“ Balkan. U državama Balkana postavljani su isključivo pripadnici gey zajednice. Borut Pahor, u Sloveniji, Vučić u Srbiji, Dodik u Republici Srpskoj, Aljbin Kurti u Prištini, Atifeta Jatjaga u Prištini, Edi Rama u Tirani…
Saradnja Žorža Soroša sa balkanskim narko kartelom ostvarena je uz Epsajnovu pomoć i onih koji su stajali iza njega.
Interesantno je, da su svi balkanski tirani za savetnike imali državljane Izraela! Vučić, Dodik…
Štap bez šargarepe
Sjedinjene Američke Države su, od 2001. godine, obezbedile 1,2 milijarde dolara pomoći Srbiji. Od toga, 882 miliona dolara stiglo je u Srbiju preko USAID-a. Američka agencija za medjunarodni razvoj investirala je u projekte i programe, podobne nevladine organizacije, medije, političare, sudije, univerzitetske profesore… USAID je uspeo – kompletno pravosudje je stavio pod svoju kontrolu, u vrhu izvršne vlasti u Srbiji nalaze se njegovi kadrovi poput Ane Brnabić, a finansijskim i privrednim tokovima upravljaju pojedinci iz NALED-ovog inkubatora. Posao je završen, Srbija je opljačkana i porobljena, pa sad USAID, Soroševa, Rokfelerova i ostale fondacije ostavile su, pre nekoliko godina svoje pulene u Srbiji bez dotacija.
Put u pakao popločan je dobrim namerama. Srbiju je na taj put usmerila Američka agencija za medjunarodni razvoj (USAID). Dobre namere su proklamovane 2001. godine, kad je USAID počeo da realizuje program za podsticaj ekonomskog razvoja, jačanje sistema pravosudja i promociju efikasnog upravljanja u Srbiji. Dve decenije kasnije, američki donatori su zadovoljni ostvarenim: „Zajedno sa javnim i privatnim sektorom u Srbiji, USAID je pomogao da sudovi u Srbiji postanu transparentniji i efikasniji, pomogao je izgradnju kapaciteta ključnih institucija, kako bi više odgovarale na potrebe gradjana, radio je na unapredjenju poslovnog okruženja i podržao razvoj civilnog društva. USAID-ovi programi i dalje rade na jačanju vladavine prava i reformi upravljanja, podsticanju investicija privatnog sektora i unapredjenje ekonomskih mogućnosti za gradjane Srbije.“
Prateći te putokaze, koji su navedeni na sajtu USAID-a, Srbija je završila u paklu. Sudovi su postali efikasniji, ali isključivo u zaštiti vladara, članova njegove porodice i kriminalaca iz vrha režimskog kartela. Državne institucije ne postoje, a poslovnim okruženjem upravlja grupa monopolista, koji brutalno otimaju javne resurse i privatnu imovinu. Programi, koje je sproveo USAID, toliko su unapredili ekonomske mogućnosti gradjana Srbije da su oni, i po zvaničnoj statistici, postali najsiromašniji u Evropi.
Ipak, USAID je ostvario svoje ciljeve. Strategijom štapa i šargarepe upravlja Srbijom, postavlja i smenjuje vlast, pojedince i cele političke organizacije, usmerava društvene procese, kontroliše pravosudje i medije.
Prvih 15 godina svoje mračne političke karijere, Aleksandar Vučić je upozoravao na takve posledice aktivnosti USAID-a, AIREX-a i ostalih američkih sponzora „demokratizacije i reformi u Srbiji“. Kad je shvatio da se bez pomoći Amerikanaca neće vratiti na vlast, Vučić je okrenuo ploču i pristao na saradnju sa Džordžom Sorošem i njegovim sinom Aleksanderom, s radošću je priredjivao večere za predstavnike Fondakcije Rokfeler, a na mesto predsednika Vlade Srbije postavio je Anu Brnabić, bivšu direktorku jednog sektora USAID-a i potpredsednicu NALED-a. Umesto Vučića i ostalih politikanata sa srpske političke scene, na pogubni uticaj zapadnih lažnih humanitaraca ukazuju američki senatori.
Epstajn, preko koga je izrelski MOSAD pleo mrežu po Sjedinjenim Državama i državama Evropske unije, pokušavao je da satanizuje belu rasu. Jedino nije uspo da se sretne sa Vladimirom Putinom, koga ni ruski Jevreji iz Brajton Biča, nisu mogli naterati da primi Epstajna i da sprovede svoj krvavi pir.
Analitičari tvrde da je Epstajn Mosadov projekat, koji su osmislili agenti koji su došli iz Rusije, instruisani od ruske vojne službe. Šta svet očekuje, opisao je Vladimir Žirinovski, koga su, posle toga, brzo umrli, ali se pokazalo da sve što je “predvideo“ i ostvarilo se.
Evropa je zaražena pederastijom, nemoralom, “globalizmom“. Epstajnov projekat su Emaunel Makron, Mark Rute i lideri države Evropske unije, koja se rastače, kao najcrvotočnija.
Američke institucije su shvatile da će Sjedinjene Države nestati, da će se raspasti, što su predstavnici Duboke države najavljivali posle hapšenja Epstajna.
Donald Tramp je projekat onih snaga u SAD-u koji žele da se ona, koliko toliko, vrati hrišćanskim vrednostima, što je Tramp i najavio. Ministar rata je pre mesec dana rekao da momcima u haljinama nema više mesta u američkoj vojsci. Tramp se vratio Mojsijevoj Knjizi postanja, po kojoj je Bog stvorio muškarca i ženu i dao im svu hranu, vodu i životinje da se hrane i ostavljaju potomstvo.
Na žalost, predsednik Tramp je zbog unutrašnjih prilika, ili zbog ucene, morao da ostavi agresivne i zločinački nastrojene saradnike. Najopasniji je Ričard Grenel, deklarisan homoseksulaca, koji u kabinetu predsednika Trampa ima status savetnika za specijalne operacije. Homoseksulac je i ministar finansija!
Ričard Grenel je vaspitni proizvod Duboke države (Soroš, Epstajn…).
Pokušava da skloni predsednika Trampa, uvlačeći ga u afere. Nameštajući njegovom zetu da gradi zgrade u Beogradu (Generalštaba), da posluju na isti način u Albaniji, da grade porušenu Gazu, sve sa ciljem da dovede predsednika Trampa pred impičment.
Pre više od mesec dana Grenel je bio u Beogradu, da pokupi novac od Vučićeve hobotnice. Morali su da mu podvedu dečaka od 14 godina, a da je i Siniša Mali dao dupe ovom bestijalnom čoveku.
Grenele je obećao Vučiću da samo skuplja novac, predsednik Tramp je njegova obaveza.
Kada se u Davosu Vučić sreo sa Aleksom Sorošem, pa posle otišao u dvoranu da čuje obraćanje predsednik Trampa, predao je Sorošu snimke orgija Grenela i njegovo blebetanje.
Da je Epstajn i njegova mafija porobila države Balkana, govore mnogi podaci. Srbija i Albanija su najgore prošle
Sadašnja sudija Ustavnog suda i dugogodišnja minisarka pravde i visoka službenica Bezbedonosno informativne agencije Maja Popović, prodala je nekoliko hiljada srpske dece!
Niko nikada nije postavio pitanje ko je “kupac“ dece. Sada su ona u nadležnosti Milice Zavetnice, koja ne pušta glasa. Orgija u kabinetu sa Andrejom Vučićem, ili želi da uplaši saradnike koliko je bliska sa Vučićima.
Agenti BIA tvrde da je Maja Popović, državljanka Hrvatske izvozila srpsku decu za velike pare, od kojih su mnoga dospela u ruke pedofila i Epstajnovih ptica grabljivica. Mnogo dece je i ubijeno, što pokazuju snimci iz zaplene dokumentacije Epstajna.
Pomažući da “reformiše srpsko pravosudje“ USAID je postavio, na predlog nakaznog Bojana Pajtića njegovu nemutiranu kumu Zagorku Dolovac, prvo za tužioca Okružnog tužilaštva u Beogradu, a potom za javanog tužioca Srbije!
Zagorka je godinama, dok je USAID bio u američkoj ambasadi, svakog utorka od 12 do 13 sati nosila kesu direktorima USAID-a. Nosila je biografije tužilaca, kandidata za tužioce i tužilačkih pomoćnika. Tako je glavni tužilac u Srbiji bila gospođa koju su smatrali da je travestit. Takvo nam je i pravosudje postalo. Nju je Emanuel Makron, na molbu Vučića, odlikovao najvišim francuskim ordenom. Peder je pederu mio, ma odakle bio.
Što se približava njegov pad, Vučić agresivno pokušava da dekretima utera poslušnost delilaca pravde. Pored Zagorke Dolovac, njegova desna ruka je Nenad Stefanović, deklarisani homoseksulac, koji je nemilosrni sluga tiranina i njegove mafije.
I novi ministar pravde je homoseksualac, Nenad Vujić, koji se može opisati kao “gonič robova“ – sudija i tužilaca.
Izbor sudija za članove Visokog saveta sudstva je lakrdija. Tako je predsednik Višeg suda u Beogradu Dragan Milošević, koji je upamćen po odlukama vanpretresnog veća, koje on donosi, kojim preinačava odluke sudija za predhodni postupak koje su odbijale da odrede pritvor, svoju zamenicu Bojanu Čogurić, sa kojom je u intimnim odnosima, progurao, pretnjama sudijama da moraju da glasaju za njen izbor za člana Visokog saveta sudstva.
Viši sud je osim što je leglo nasilja dobrog dela sudija, stecište homoseksualno nastrojenih delilaca pravde.
Sudija Goran Ramić je redovan gost noćnog kluba zatvorenog tipa za gey članove “Mistik“, u Nušićevoj ulici.Topla braća su toplo dočekana u ovom klubu. Ugovaraju biznis, susrete.
Sudija Ramić je agresivan prema onima kojima sudi. Pored okrivljenih ponižava i njihove advokate-branioce. Suđenja kod pomenutog sudije Ramića podsećaju na logor u kojima se izdire na okrivljene i branioce i histeriše. Tako se izdirao i urlao u sudnici na branioca okrivljenog i zaustavljao je u sudnici posle suđenja, da je žena htela da otkaže punomoćje stranci samo da bi se spasla pomahnitalog sudije i njegovog terora nad njom i njenom strankom, čije je i maloletno dete zlostavljao.
Tako je supruzi osumnjičenog, koji je u pritvoru skoro tri godine, uskratio pravo da viđa svoga muža u posetama u zatvoru gotovo deset meseci. Zatim je poslao sa dvogodišnjim detetom u posetu ostvarenu preko stakla, da dete nije moglo ni da prepozna oca, a zatim je dete doživelo fras u zatvorskim prostorijama i bilo mu je ugroženo zdravlje. Dete je više puta vođeno kod psihologa zbog frasa koji je doživeo. Istoj gospodji odbio je zahtev da u zatvor dovede javnog beležnika, da njen pritvoreni suprug potpiše saglasnot da kao supruga može sa dvogodišnjim detetom da poseti svoju rodbinu u Hrvatskoj.
Ramić, sa još nekoliko sudija, blizak je predsedniku suda, koji odobrava sve njegove nasilne odluke i mučenje pritvorenika kojima uskraćuje i najosnovnija prava koja su im zagarantovana, kao što je pravo na odbranu i vidjanje porodice u pritvoru.
Velika propaganda laži svakodnevno bestidno napada tužioce i sudije koji pokreću krivične postupke protiv Vučićeve kamarile. Po ceo dan prete, skoro i da kunu.
Njih je malo, ali su rastresiti.
Predsednik Ustavnog suda Vladan Petrov, dupedavalac, pozvao se na imunitet kako bi izbegao krivični postupak, koji je protiv njega pokrenuo advokat Jovan Rajić zbog krivičnog dela neovlašćenog prikupljanja ličnih podataka.
Petrov tvrdi da će podneti ostavku ukoliko se dokaže da se u svojim javnim nastupima bavio politikom. Dokaza ima bezbroj, iznosio ih je u svakodnevnim nastupima na režimskim televizijama, gde je iznosio optužbe protiv studenata i gradjana koji protestuju zbog masovnog ubistva pod novosadskom nadstrešnicom. Osim toga, Petrov je svojim potpisom podržao izbornu listu „Aleksandar Vučić – Zato što volimo Beograd“.
Takodje, Petrov je, kao predsednik Ustavnog suda, podržao Vučića u kršenju Ustava. „Za državnika koji osvoji onoliko glasova na izborima, ustavni okviri su tesni, on prirodno mora da izlazi iz njih„. U pravnoj državi izlazak iz ustavnog okvira znači ulazak u zatvor!
U svom političkom angažmanu, Petrov je nedavno zatražio da sudijske i tužilačke funkcije budu razrešene sve sudije i tužioci koji iznose opozicione stavove.
Šta je sa nestalom Dankom Ilić? Kakva je uloga Aleksandra Vučića u njegovoj tvrdnji da je ona ubijena. Da li je posredovao u njenoj predaji i prodaji? Na njegov zahtev proglašena je mrtvom i policija je uništila celu podicu, a dvojicu ljudi još drži u pritvoru, mada svi u Boru i policiji znaju da su nevini.
Na jednom snimku iz Epstajnovog dosijea vidi se dečak koji, go do pasa, na srpskom kaže: “Dajte mi da pijem vode…“ Nije poznat identitet tog dečaka, niti se zna njegova sudbina. Pominju se imena srspkih devojčica, kojima se gubi trag. Verovatno su netragom nestala. Imao je Epštajn i njegova mafija svpog Doktora smrti – Zlatibora Lončara. Možda je serijski ubica iz Beograda podstuican od Epštajnove mračne ekipe?
Epstajnova trgovina decom nameće pitanje – gde je Danka Ilić? Uskoro će biti pune dve godine kako je nestala četvorogodišnja devojčica iz Bora, a vlast je zataškala ceo slučaj.
Više javno tužilaštvo u Nišu, koje je delegirano da postupa u predmeu ubistva svedoka Darijevića, naložilo je MUP-u Srbije, Službi unutrašnje kontrole, da šestoricu inspektora Uprave kriminalističke policije MUP-a, sasluša u svojstvu osumnjičenih i da o tome obavesti tužilaštvo, radi odredjivanja policijsko zadržavanja i privodjenje niškom tužilaštvu, zbog osnovane sumnje da su u policijskoj stanici u Boru na bezočan i surov način lišili pritvorenog Darijevića života u pritvoru PS u Bou. Ministri i direktor policije su ignorisali nalog tužioca. To je nezamislivo u pravnoj državi.
Dok je bila na funkciji ministarke za porodicu, Darija Kisić Tepavčević je potpisala nekoliko ugovora sa stranim – švedskim i američkim – agencijama za posredovanje prilikom usvanja dece iz Srbije. Prema tim ugovorima, Vlada Srbije se odrekla prava da prati šta se dešava s tom decom nakon isporuke stranim državljanima. Zbog tog oblika trgovine decom treba da odgovara i Kisić Tepavčević, kao i ostali članovi tadašnje Vlade.
Nikola Selaković je angažovao pet advokata da ga zastupaju u sudskom postupku u kome je okrivljen za falsifikovanje dokumenata u slučaju „Generalštab“. U njegovom advokatskom timu nalazi se i Vladimir Đukanović, ali glavnu reč ima Igor Isailović.
Gospodin Isailović je i konsiljere Siniše Malog, Nikole Petrovića, Igora Brnabića, Ane Brnabić… On je i neimar. Gradi u elitnim delovima Beograda eksluzivne poslovne prostore. Iznosi novac u inostranstvo. U vrhu je crne liste američke administracije koja je pri kraju.
A 1
Protesti usamljenih ljudi
Sudija Nikola Dmitrović, predsednik krivičnog odeljenja Osnovnog suda u Vrbasu, 2. februara je obustavio rad zbog „usvajanja seta aktuelnih zakona kojima se narušavaustavni poredak Republike Srbije“.
Zaslužio je da ga pomenemo. Kao i sudiju Osnovnog suda u Bečeju koji je takođe stupio i štrajk.
Tužioci Tužilaštva za organizovani kriminal odlučili su da deset minuta pre pocetka rada stoje deset minuta ispred zgrade u Usatničkoj i na taj način iskažu protest prema režimu i njegovom nasilju i zakonima.
Poslanik Uglješa Smrdić ,koji je preložio set pravosudnih zakona, kazao je pred većom grupom ljudi da je zakone prdložio da bi se spasili ministri od krivične odghovornosti i da mohu da nastave dsa pljačkom!
U Advokatskoj komori Beograda došlo je do smene rukovodstva i advokati će ćutke dočekati “pravosudnu okupaciju“.
A. 2
Svedočenje bivšeg tužioc Milivoja Katmića
Evo beleške o onome šta je Milivoje Katnić, bivši glavni specijalni tužilac u Crnoj Gori, rekao na poslednjem ročištu u postupku koji se vodi protiv njega po optužbi za formiranje organizovane kriminalne grupe, zloupotrebu službenog položaja i pranje novca.
Katnić je citirao poruke sa Sky telefona, koje su razmenjivali službenik MUP-a Srbije Danijel Jovanović i Ljubo Milović, bivši službenik policije u Podgorici, u kojima je pominjana veza škaljarskog klana sa Aleksandrom Vučićem. Katnić je na osnovu tih poruka zaključio da je „Škaljarski klan“ imao upliv u bezbednosnu strukturu Srbije, naročito u Bezbednosno informativnu agenciju. Upravo ti centri moći su doneli odluku da se Veljko Belivuk i Marko Miljković, u januaru 2021. godine, pošalju u Crnu Goru i da se u Tivtu liše života, a da se njihova likvidacija prikaže kao posledica obračuna kriminalnih grupa. Prema Katnićevim rečima, to je planirano jer su se Belivuk i Miljković svrstali na stranu Nebojše Stefanovića u sukobu sa Aleksandom Vučićerm.
– Ovaj Božović mulja nešto sa rukometašem Vladom Mandićem, sa Vojkanom žandarom i Runjom. Ovo su lica koja su u vezi sa BIA i političkim strukturama Srbije. Milo Božović je bivši predsednik opština Budva, a rukometaš Vlado Mandić saradnik BIA. Preko Vlade Mandića BIA i politička vlast Srbije su finansirali izborne kampanje opozicije u Crnoj Gori. Vojkan žandar je najverovatnije Vojkan Kostić, pouzdani saradnik MUP Srbije i član tadašnjeg Škaljarskog klana u Srbiji. Runjoj je verovatno Miloš Niković, član Škaljarskog klana u Srbiji – navodi se u poruci Danijela Jovanovića, od 22. januara 2021. godine.






