Idejno rešenje za spomenik stradalima u padu nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra 2024. godine, predstavljeno je javnosti. Reč je o delu akademskog umetnika Gorana Čpajka i inženjera arhitekture Zorana Tucića. Oni su dobili prvu nagradu od dva miliona dinara. Međutim, čini se da javnost nije zadovoljna rezultatima ovog konkursa, pa građani uglavnom smatraju da masivna betonska ploča nije primerena za spomenik u ovom slučaju.
U obrazloženju za dodeljivanje prve nagrade navodi se da je u pitanju „minimalističko rešenje sa centralnim motivom rada ‘masivna kamena ploča’ koja svojom monumentalnošću dominira prostorom“.
Na društvenim mrežama se mogu pronađi brojne objave na ovu temu, kao i komentari, te se uglavnom provlače stavovi da predlog za spomenik žrtvama nadstrešnice pre izgleda kao spomenik samoj nadstrešnici koja je pala. Mogu se naći i komentari da je rešenje neprimereno, te da čak i nije vreme za priču o spomeniku dok se ne utvrdi ko je kriv za pad nadstrešnice i stradanje 16 ljudi.
Sličnog mišljenja su i ugledni Novosađani, sagovornici Nova.rs. Oni smatraju da je teško pronaći adekvatne reči za ovakav „stepen cinizma i moralnog sunovrata“, te da je ovo podsmevanje samim žrtvama pada same nastrešnice. Dodaju i da je rešenje koje je predstavljeno javnosti vrlo hladno i bez ideje, te da predstavlja jednu veliku, masivnu ploču koja je ponovo podsetila na nadstrešnicu.
Profesor dr Vojin Ilić, profesor sa Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu ističe da je neprimereno da uopšte aktuelna vlast predlaže bilo kakav vid spomenika posvećen žrtvama pada nastrešnice.
„Pod broj dva, rešenje koje je prikazano kao pobedničko rešenje izgleda kao da je nadstrešnica koja je pala na te žrtve i to je podsmevanje samim žrtvama pada same nadstrešnice. I još jedna bitna stvar, mislim da je, koliko se ne varam, dobitnik nagrade za idejno rešenje jedan od potpisnika liste Aleksandra Vučića iz 2023. godine“, rekao je on.
I zaista, ime Gorana Čpajka nalazi se na spisku više od 2.000 istaknutih ličnosti koje su 2023. godine podržale izbornu listu „Aleksandar Vučić-Srbija ne sme da stane“, a koji je u celosti objavljen na portalu Danas.
Ilić dodaje da bi svaki drugi predlog bio bolji od aktuelnog. Smatra da se sve radi bez plana, bez stila i sa nekom dozom podsmevanja žrtvama.
„Cela država je bukvalno nakaradna u poslednjih 12 godina i više. Sve što je napravljeno je bez ikakvog plana, bez ikakvog stila, te se vidi da je novac najbitniji ovoj vlasti. Znači samo da se uzmu pare, da se operu pare i to je to. Ne mogu drugačije da objasnim pobedničko rešenje vezano za nagradu spomenika“, rekao je profesor Ilić.
„Nije uvreda samo za porodice stradalih, već za čitavo društvo“
Dr Bojan Pajtić, profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu, ističe da je teško pronaći adekvatne reči za ovakav stepen cinizma i moralnog sunovrata, te ono čemu danas svedočimo prevazilazi i najniže standarde političke odgovornosti u modernoj Srbiji.
„Nakon tragedije u Novom Sadu, u kojoj je zbog pada nadstrešnice život izgubilo 16 ljudi, očekivalo bi se makar minimum pijeteta, tišine i spremnosti da se utvrdi istina. Umesto toga, imamo vlast koja ne samo da izbegava krivičnu odgovornost i aktivno opstruiše istragu, već sebi daje za pravo da prisvaja tugu i bol porodica stradalih“, rekao je Pajtić.
On dodaje da oni koji su direktno ili indirektno odgovorni pokušavaju da podignu spomenik sopstvenim žrtvama, te da to nije čin sećanja – to je čin političke manipulacije.
„To nije izraz poštovanja prema nastradalima, već pokušaj da se odgovornost zakopa u beton i mermer, da se krivica zameni simbolikom, a istina zaboravom. U svakoj uređenoj državi, posle ovakve tragedije, sledili bi ostavke, nezavisna istraga i jasna linija odgovornosti. Kod nas, međutim, imamo sistem u kojem se vlast ponaša kao da joj pripada i pravda i sećanje, i gde se tragedije koriste kao scenografija za sopstvenu političku promociju“, rekao je on.
Smatra da ovo nije samo uvreda za porodice stradalih – to je uvreda za čitavo društvo.
„Jer društvo koje pristane na ovakvu zamenu teza, pristaje i na to da istina više nije važna, da pravda nije dostižna i da odgovornost ne postoji. A to je put koji vodi u potpunu eroziju svih institucija i vrednosti na kojima bi jedna država trebalo da počiva“, istakao je Pajtić.
„Predlog za spomenik vrlo hladan i bez ideje“
Arhitekta Ana Ferik Ivanovič ističe da je struka još prilikom prvog raspisivanja konkursa rekla da uopšte nije ni pravi trenutak ni vreme da se razmišlja o bilo kakvom spomeniku, dokle god nemamo rešenu situaciju sa time ko je odgovoran, ko je kriv, ko će odgovarati, dok da počnu neki procesi da se vode, da se vidi da se tom predmetu nešto radi.
„Koliko vidimo, počinioci su se nekako sakrili, a sada se priča o nekom spomeniku koji bi trebao da pokazuje i svu našu tugu i saosećanje i pamćenje na te žrtve. Ovaj trenutak nije ni pravi, ni dobar, ni primeren da bi se moglo sada dobiti neko pravo rešenje. Sam izgled spomenika nimalo nije ničim specifičan, vrlo je jednostavan. Prikazuje dosta jednu veliku, masivnu ploču koja mene je ponovo podsetila na nastrešnicu koja je pala, jer je velika – pet sa pet metara širine, znači 25 kvadrata u osnovi i 1,30 m visine. To jedan masivan element stavljen tu u prostor bez neke ideje o nečem inventivnom, o nečem saosećajnom, o nečem što će spominjati te žrtve osim njihovih imena“, rekla je sagovornica Nova.rs.
Ona smatra da je predlog za spomenik vrlo hladan i bez ideje, te dodaje da bi ceo postupak odabira predloga za izgled spomeniak trebalo drugačije da izgleda.
„Prvenstveno bi moralo da se vidi ko su ti ljudi koji će postaviti projektni zadatak, znači gde se nalazi spomenik, koje su njegove dimenzije, od kojih materijala, da li je sa svetlom, da li je sa nekim drugim elementima, da li je providan, da li je od kamena… Prosto, to su neki elementi koji moraju da se postave kao kriterijum za početnu tačk ustvaranja nekog dela, a takođe moramo imati i stručni žiri koji će isto tako pratiti da li su zadovoljeni svi ti parametri koji su traženi, a s druge strane da u tom spomeniku pronađe jedno mesto koje će i biti mesto sećanja i mesto koje će se uklopiti u ceo ambijent“, rekla je ona.
Ferik Ivanovič ističe da spomenik ni na koji način ne bi trebalo da privlači pažnju isključivo na na sebe u odnosu na samu železničku stanicu koja tu i dalje treba da bude dominantna i koja bi kako navodi, trebala da se vrati u prvobitno stanje. Smatra da je jako malo radova stiglo na ovaj konkurs.
„Stiglo je osam radova i oni su od tih osam izabrali tri koja će biti nagrađena. Mi znamo kada su tako neki konkursi, pogotovo kad je tako jedna značajna tema, tu može da se dobije nekoliko stotina rešenja i onda vi zaista možete između nečega da birate i da kažete, ovi su najviše zadovoljili projektni zadatak, ovi su nešto inventivno osmislili, ovo je jedno zaista umetničko delo i naravno koje će biti u saglasnosti sa porodicama nastradalih“, navela je Ferik Ivanovič.






