Pročitaj mi članak

Niko krupno ko Turčin ne laže!

0

Zapad je u drugoj polovini 1993. godine brižljivo pripremao teren za NATO intervenciju protiv Srba, a medijska scena je bila puna „heroja" koji su planski fabrikovali laži i gradili karijere na satanizaciji našeg naroda.

Jedan od najglasnijih bio je francuski ideolog Bernar-Anri Levi, čovjek koji je godinama pozivao na bombardovanje Srba. Na predočenoj fotografiji glumi skrivanje od „srpskih snajpera“, dok iza zida raspoloženi ljudi mirno šetaju. Dovukli su odnekud i bodljikavu žicu da scena izgleda okrutnije. Upravo takve scene snimane su da proizvedu srbofobiju i opravdaju buduću zapadnu intervenciju oduzimanja Srbima 20 procenata uknjiženog grunta.

Danas se ponovo poteže izmišljena priča o „snajper-turizmu“. Navodno su Srbi dovodili strance da za novac pucaju po civilima u Sarajevu, jer nisu imali pametnija posla! I poslije 30 godina ima onih koji to uporno ponavljaju. A Haški tribunal, poslije 24 godine rada, 10 800 dana suđenja, 30 000 sati video materijala i 10 miliona dokumenata nije našao nijedan jedini dokaz. Da je postojalo, Zapad bi ga koristio do iznemoglosti.

Svijetu je predstavljena priča o „opsadi Sarajeva“, iako se uporno prećutkuje da je grad u kotlini, da su Srbi držali ogromne dijelove teritorije oko grada i jednu trećinu samog urbanog dijela: Novo Sarajevo, Ilidžu, Vogošću, Rajlovac i delove Starog Grada i Centra.
Iz muslimanskog dijela grada sve vrijeme je dejstvovao Prvi korpus tzv. Armije BiH – 35 000, pa kasnije 40 000 naoružanih boraca. To nije bila „opsada“, nego građanski urbani rat u podijeljenom gradu.

U muslimanskom dijelu kretanje civila bilo je strogo kontrolisano, često uz zabrane, ucjene i pritiske, jer masovni odlazak nije odgovarao političkoj potrebi za slikom „opkoljenog multietničkog grada“.

U tom haosu stradalo je 8225 Srba Sarajlija, poimenično popisanih. U Sarajevu su bila 123 ratna logora, uključujući „Viktor Bubanj“ i „Silos Tarčin“ koga su zvali „Sarajevski Aušvic“. Postojalo je i pet logora koji su korišćeni kao javne kuće u kojima je bilo više od 200 srpskih žena, od kojih je najmlađa imala 12 godina. Za te zločine niko nikada nije odgovarao.

Pamtimo. Poštujemo. Prenosimo.

TG – Bunt je stanje duha