U vremenu duhovne i nacionalne teskobe, sveštenik Darko Ristov Đogo uputio je snažnu poruku vere i nade povodom početka Velikog posta, upozoravajući na opasnost od duhovne obamrlosti i pozivajući na molitvu, istrajnost i okrenutost Vaskrsenju kao jedinom istinskom odgovoru na iskušenja koja pritiskaju srpski narod.

Poruka sveštenika Darka Ristova Đoga

Šalju mi prijatelji ovih dana dvije poruke: izvrsni spis Slobodana Vladušića „Ko će skočiti u vodu“ i tradicionalne za ovo vrijeme molbe: „Praštajte! Srećan početak Velikog posta“.

Ima jedna strašna riječ koju srpski ne donosi, iako opisuje stanje u koje Srbi lako padaju: uninije. Nije to samo čamotinja, ni puka depresija, već duboki osjećaj besmislenosti života i svakog truda.

Upravo ta riječ najbolje opisuje stanje u kome su mnogi dočekali vijest o ukidanju Univerziteta u Prištini sa sjedištem u Kosovskoj Mitrovici.

I možda bi i mene obuzelo to isto osjećanje, da krst svakodnevne borbe za bližnje ne poziva na život. Jer borba pripada životu, a život vodi kroz post, stradanje i na kraju – ka Vaskrsenju.

Sveti Jefrem Sirin nas opominje da se ne predajemo uniniju. Iako sve oko nas svedoči palost, mi se krećemo ka Vaskrsu.

Nije moguće istinski očajavati u svetu u kome postoje Dečani i Gračanica. Kao što je rečeno da nije moguće biti ateista u svetu u kome postoji Bahova muzika.

Pročitajte Slobodanov spis, uključite Psaltir i zapevajte u sebi: „Gospod je pastir moj…“

I uninije će otići.

Čestit početak posta. Praštajte i neka je prosto.

Oznake: vaskrsenje, Darko Ristov Đogo, molitva, post, Srbi, uninije