Skup na beogradskom trgu Slavija bio je grandiozan, a to bi bio i da je održan u daleko većoj zemlji nego što je Srbija, rekao je politički analitičar Dragomir Anđelković, navodeći da je i po masovnosti (blizu 200.000) i po energiji reč o okupljanju koje Aleksandar Vučić i vlast, sa, kako je rekao, svom svojom partijskom i državnom logistikom, zloupotrevljavajući javna preduzeća i ucenjujući ljude, ni približno ne mogu da dosegnu.
Anđelković je kazao da režim po tome (organizovano dovođenje i pritiskanje ljudi) veoma podseća na Josipa Broza Tita, Pola Pota (Kambodža) te Kima Džonga Una u Severnoj Koreji, napomenuvši da su oni “ipak imali kudikamo veću podršku narodnih masa nego što je ima Vučić”.
“Vučić ima izvesnu podršku, ali je reč pre o hipnotisanim gledaocima nego o aktivnoj političkoj populaciji. U aktivnoj političkoj populaciji režima su najamnici i oni vođeni interesom kao u svakoj interesnoj zajednici, i uz sve to Vučić ne može skupiti ni pola onoga što je na studentski skup na Slaviji došlo dobrovoljno”, ocenio je Anđelković gostujući na kanalu “Balkan info”.
Prema njegovom viđenju, skup je bio demonstracija entuzijazma i ogromnog nezadovoljstva naroda Srbije prema režimu, a “Vučić je definitivno i nepovratno izgubio podršku većinske Srbije”.
Povodom nemira koji su se desili na kraju mitinga, analitičar kaže da je potpuno jasno kome su ti izgredi išli u korist.
“Studenti su imali interes da sve prođe mirno, da pokažu da treba nastaviti da se deluje protiv režima i ako se nastavi uporno i mirno, pre ili kasnije režim će biti urušen. Cilj Aleksandra Vučića je pak drugi. Osim novca i straha – preko huligana i batinaša, Vučić vlada i preko psihološkog straha, stvarajući predstavu kod dela javnosti da će ako on izgubi vlast nastati potop. U takvoj jednoj autoritarnoj matrici mnogi se nažalost prepuštaju volji “velikog vođe”, jer, smatraju, “ako ga ne bude sa čvrstom rukom ko zna šta će se u zemlji desiti”… Taj deo ljudi mora da dobije dozu straha, a ta doza straha je da neko (studenti, blokaderi) hoće da zapali Srbiju”, objašnjava Anđelković.
On skreće pažnju i na to da su “Vučićevi mediji”, kako ih je nazvao, “sredstva masovnog dezinformisanja”, počeli o incidentima da pričaju pre nego što su se desili prvi ekscesi, čime se, kaže, zapravo pripremao teren za to.






