Pročitaj mi članak

Aleksandar Dugin: Zašto ne nastupa budućnost?

0

Hrišćansko Vaskrsenje – nije posle, već Sada. Na nebu je – carstvo smisla. Zato, kada sadašnjost prođe, nama će se otkriti punoća ovih slika

Po Šelingu, vreme ne treba zamišljati kao liniju.

Uslovno, postoji neka polazna tačka – mi znamo prošlu maršrutu, no, ona je već nestala, i, mi ne znamo budućnost. Sloboda izbora puteva u budućnost i predstavlja specifičnost našeg ukusa. Svakog momenta u sadašnjosti mi stvaramo budućnost.

Kada ljudi pišu da prošlog vremena nema, a sadašnjeg „nema mnogo“, kretanje u budućnost više im ne predstavlja nadahnuće – nemaju ni snage, ni želje, ni vere u budućnost.

Šeling nam govori da postoje tri vremena odjednom – prošlo, sadašnje i buduće, koja se nalaze u sinhronizovanoj vezi. Vreme se kreće u strukturi sadašnjosti, koja se pojavljuje kao autonomno ontološko stanje.

Otuda zanimljiv momenat: sa Šelingove tačke gledišta deca – nisu „naša budućnost“, već naša zamena u sadašnjosti.

No, u sadašnjosti kao takvoj nema smisla, po Šelingu – to je samo empirijska fiksacija onoga čega u sadašnjosti nema. Sadašnjost je besmislena – ona može biti osmišljena, a može se i urušiti u potpuni besmisao. To je mereno vreme u kojem se razvija borba.

Budućnost je, po Šelingu, postojanje smisla. Budućnost nikada ne nastupa. Ona može nastupiti jedino ako radikalno iskočimo iz sadašnjosti, a ne kada se samo krećemo u njoj. Budućnost je, sama po sebi, nastupila, ona već jeste. Zato u budućnosti postoji smisao. Ono što više nema smisla pada u prošlost. Dakle, čovek ima posla samo sa sadašnjošću.

Prema tome, vreme kada Avraama posećuju anđeli – nešto je živo, nešto buduće, a prošlonedeljne novine – već su ocvale, gnjile, iščezle (pošto su prolazne i besmislene).

Naše predstave o vremenu sadašnjem, strukturišu se iz tačke gledišta prošlosti – mi ne živimo u sadašnjosti već prolazimo kroz život, krećemo se ka onome što će proći. Prolaznost bitija – besmislenost našeg prisustva u svetu.

Hrišćansko Vaskrsenje – nije posle, već Sada. Na nebu je – carstvo smisla. Zato, kada sadašnjost prođe, nama će se otkriti punoća ovih slika.

Mi čak ne živimo – u sadašnjosti, već u prolaznosti. Sadašnjost je mesto gde traje bitka između prošlog i budućeg, borba da sve bude osmišljeno ili izgubi smisao.