Teolog i bivši docent Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu Vukašin Milićević ocenio je da su mere koje je Sinod doneo protiv mitropolita Justina „ekstremno drastične“, tvrdeći da u ovom slučaju nije bilo istrage, već da su, kako je rekao, „traženi izgovori“ za odluku koja je „isključivo politički motivisana“. Dodao je i da je SPC, prema njegovim rečima, postala produžena ruka režima.
„Voleo bih da sabraća Justina, naročito ovi koji su ga osudili, sopstvene stvarne nepodopštine, sa kojima se ono za šta je mitropolit Justin optužen ne mogu porediti, prikrivaju na makar sličan način. Jasno je da tu nema ničega. To se vidi već iz samog tona kojim je sastavljeno saopštenje Sinoda, a isto tako vidi se iz pisma koje je bilo upućeno mitropolitu kao poziv da se odazove Sinodu“, kaže Milićević.
Pismo je, navodi, bilo „brutalno izrečena pretnja“, na način koji je sasvim neprimeren komunikaciji između Sinoda i jednog episkopa. Ocenjuje i da su sve mere koje je danas doneo Sinod „ekstremno drastične“, ali, kako kaže, čak i da je istina, ono što je prolazilo podobnima neuporedivo je gore sa tačke gledišta ne samo zakona, nego elementarnog morala.
Navodi i da je Justin priložio valjanu dokumentaciju, a koja odgovara na optužbe za koje se tereti.
Utvrđivanje kanonske odgovornosti mitropolita Justina, kako je najavljeno, znači prema rečima našeg sagovornika da će sada biti sproveden nekakav „sudski postupak“, pa će se o svemu tome izjasniti Sabor.
„O tome kako izgledaju sudski postupci u Srpskoj pravoslavnoj crkvi javnost je mogla da se uveri i informiše u vezi sa postupcima koji su vođeni protiv Blagoja Pantelića i mene. Tako da tu sigurno neće biti nikakvog sudskog postupka, kao što u vezi sa ovim slučajem nije bilo nikakve istrage, nego su traženi izgovori za to da se donese odluka koja je sasvim sigurno isključivo politički motivisana i koja je samo još jedan u nizu progona protiv ljudi koji su se drznuli da se stave na stranu narodu u borbi protiv ovog mafijaškog režima“, smatra.
„Partija jednako crkva“
Kaže da je politička partija i crkvena organizacija potpuno ista stvar.
„Ovde sekularna država ne postoji. Crkveni režim je jedna od agencija državnog režima, odnosno klana koji je uzurpirao državu. To su njihovi saradnici, saradnici u udruženom zločinačkom i kriminalnom poduhvatu čija je isključiva uloga da pribave neku vrstu religijske, pseudometafizičke legitimacije za njihova nepočinstva. Dakle, to su ljudi koji oblikuju pedofile, koji oblikuju ratne zločince, u čijim redovima kriminalci i silovatelji zauzimaju najviše položaje. Dakle, isto kao i u slučaju ovoga režima. Nije to nikakva crkva, to je produžena ruka mafije“, navodi.
„Uzurpirana crkva“
Kaže i da su protesti pokazali da su ovde ljudi u jednom zapanjujućem stepenu sposobni da razlikuju „ono što bi trebalo da je crkva u nekom simboličnom značenju, ono što crkva predstavlja u iskustvu vernika od onoga što je crkva kao jedna upravljačka struktura, bezmalo kao jedna poslovna struktura“.
„U tom smislu mislim da porast nepoverenja u tu poslovnu upravljačku kriminalnu strukturu zapravo korespondira porastu nekakve stvarne, ako tako mogu da kažem, vere u ono što bi crkva trebalo zaista da bude. I u tom smislu, sve što se dešava poslednjih godina i po dana nije samo borba za društvo, ovo je takođe, pogotovo kod onih ljudi koji sebe smatraju vernicima, isto tako borba i za crkvu koja je jednako kao i sve druge sfere društva uzurpirana. A koja je, bez obzira na to da li smo vernici ili nismo, naprosto jedna važna društvena institucija ovde. Ne samo Srpska pravoslavna crkva, već i Islamska zajednica i druge verske zajednice koje takođe treba da se ponašaju kao odgovorni društveni činioci, a ne da budu sluge političko-ekonomsko-kriminalnih elita“, objašnjava.
Kaže i da predstavnici vlasti „imaju instinkt bubašvabe kada je u pitanju preživljavanje“ i da će iskoristiti svaku priliku da se osvete, ne samo onima koji su im nešto uradili, nego onima koji im predstavljaju pretnju, makar hipotetički.
„Očekujem da će se ovo što se desilo sa mitropolitom Justinom zapravo samo nastaviti ukoliko im ne pokažemo zaista da su slabiji. Govorim čitavom društvu“, dodaje.
Navodi i bojazan za sveštenstvo eparhije žičke.
„U smislu što ukoliko oni zaista budu stavljeni na milost nekome koji je praktično izvršilac volje Sinoda, odnosno dvoglavog crkvenog vrha koji čine na prvo mesto mitropolit Bački pa onda patrijarh Porfirije, sigurno je da će se progon nad svima onima koji su bilo šta smisleno rekli kada je u pitanju građanska pobuna koju predvode studenti, sasvim sigurno biti na tapetu. A takvih je u žičkoj eparhiji nemalo. Bilo je tamo sveštenika koji su govorili na protestima, bilo je sveštenika koji su dočekivali studente. To je bila jedina eparhija u kojoj su oni mogli da izraze svoje protivljenje ovom režimu potpuno slobodno jer su imali mitropolita Justina na čelu te eparhije“, zaključuje.
Podsetimo, Sinod Srpske pravoslavne crkve razrešio je danas mitropolita žičkog Justina dužnosti upravljanja Eparhijom žičkom zbog, kako navode, prestupa u upravljanju eparhijom i pokrenuo postupak za utvrđivanje njegove kanonske odgovornosti.






