Posle ovog intervjua prof. dr Mila Lompara na N1, usledila je histerija spavača Aleksandra Vučića u tzv. građanskoj opoziciji, koji su na društvenim mrežama i na portalu Direktno ponovo započeli progon čoveka, kojeg se Oskar najviše plaši kao lidera studentske liste.
Istoričar književnosti i profesor na Filološkom fakultetu Milo Lompar odgovorio je u emisiji „360 stepeni“ na kritike koje su mu upućivane zbog njegovih javnih govora, među kojima i onog na vidovdanskom protestu u Beogradu. „Govoreći o ljudima druge nacionalnosti, mislim da ništa nije bilo uvredljivo jer se nije ticalo njihovih prava. Prema Ustavu Srbija je država srpskog naroda“, kazao je on.
Ja zastupam jedno malo rasprostranjeno mišljenje u našoj javnosti da bez zajedničkog dejstva nacionalnih i građanski orjentisanih ljudi, vrlo teško je naći formulu, ne samo za smenjivanje režima, nego i za relativno uravnotežen razvoj čitavog društva na bilo kom nivou razvijenosti! pic.twitter.com/Q1FljHyG4F
— Milo Lompar (@MiloLompar) February 6, 2026
Profesor Lompar je na vidovdanskom protestu u Beogradu kazao da treba „poštovati zakonitost i poštovati Ustav, po kojem je Kosovo i Metohija neotuđivi deo Srbije“.
On je tada kazao da sloboda ide u dva kraka – slobodu srpskog naroda van Srbije i slobodu naše države u odnosu sa drugima. Nema odvajanja, ne može se postići unutrašnja sloboda, građanska, bez ove druge spoljašnje slobode, a ni obrnuto, naglasio je Lompar. Govoreći o slobodi srpskog naroda van Srbije, on je pomenuo odbranu suverenosti Republike Srpske, srpskog naroda u Crnoj Gori, srpska nacionalna prava u Hrvatskoj i Severnoj Makedoniji.
Novinar N1 i autor emisije „360 stepeni“ Branislav Šovljanski je podsetio da je profesor dobio kritike jer u svom govoru nije pomenuo pripadnike nacionalnih manjina i upitao „kakvo je njegovo mišljenje o nacionalnim manjinama, u kontekstu nacionalnog identiteta“.
Po Ustavu, Srbija je država srpskog naroda i to ne može da se sakrije. Narod je nosilac te državnosti, prema tome ta činjenica ima opredeljujući karakter i zato je Vidovdan veliki praznik tog naroda i on na taj način mora da obavezuje ljude u tom društvu.
pic.twitter.com/Uq6T95up0c— Milo Lompar (@MiloLompar) February 6, 2026
Profesor Lompar kaže da govor nije mogao da bude uvredljiv prema nacionalnim manjinama „jer ih nije ni pomenuo“ ukazujući na to da je „prema Ustavu Srbija pre svega srpskog naroda“ .
„Govor je zlonamerno interpretiran. Rekao sam da postoje dva tipa slobode – unutrašnja, što znači biti građanin, ne ugrožavati principe nacionalne, verske ravnopravnosti… Prema unutra mi smo građani, ne ulazimo u pitanja nacionalnosti i verske orijentacije. Prema spolja mi smo građani Srbije. Ne morate biti Srbin po nacionalnosti da bi bili građanin Srbije. Imate pravo da budete nacionalno određeni kao Srbin. Ljudi druge nacionalnosti – mislim da ništa u govoru nije uvredljivo jer se ništa nije ticalo njihovih prava. Ključno je da moramo poštovati Ustav, a prema Ustavu Srbija je država srpskog naroda. Ta činjenica ne može da se sakrije. On je nosilac te državnosti. Zato je Vidovdan praznik tog naroda i on mora da obavezuje ljude u tom društvu“, objasnio je profesor svoje viđenje.
Govoreći o kritikama upućenim njemu, kaže da mu se nije svidelo što su studenti išli u Brisel i Strazbur, ali da “nije ni reč rekao i poštovao je njihovo pravo da misle drugačije“.
Da li na nacionalnim temama može da se „sruši režim“?
Profesor je sam više puta naglasio da sebe doživljava kao liberalnog nacionalistu. Uzimajući u obzir i jedinstvo studentskog pokreta, Šovljanski ga je pitao koliko su podele sada štetne i da li nacionalne teme (pitanje Srebrenice, Kosova…) mogu da dovedu do pada režima Aleksandra Vučića i da li vredi o njima pričati.
„To će nametnuti kao temu. Ne možete da birate temu kad uđete u politiku. Studentski protest je društvena stvarnost. Počeo je kao protest zbog pravnog razloga, ali se videlo da se vlast brani, da ne dozvoljava pravnu proceduru kojom bi se utvrdila činjenična stvarnost. Onda je to postala politička situacija koju je vlast koristila i koja se pretvorila u društvenu situaciju. Studenti su politički raznoliki – levičari, desničari, apolitični. Kad krenete u političku zonu, to znači – sužava se fokus, dobijate politička pitanja. Ako vi sada odlučite da zauzmete neutralnu poziciju, vi ćete dobiti politička pitanja“, ukazao je Lompar.
Istakao je da nije važno da li se na ovim pitanjima ruši vlast i da o njima svakako mora nešto da se kaže.
„Nije važno da li će se on rušiti, već da vi nešto morate da kažete. Vi sa vlašću ulazite u utakmicu“, na šta novinar podseća da studenti mogu da nametnu svoje teme.
Lompar odgovara: „Može, slažem se, ali vlast pomera pažnju, teme imaju veliki emotivni naboj i imaju i svoje odgovore koji ne odgovaraju trenutnim kriterijumima javnog govora, ali su i dalje odgovori“.
Objasnio je i kako smatra da na pitanja treba da se odgovara.
“Na sva ta pitanja treba odgovarati precizno, jasno i zato je potrebno da na njih odgovaraju ljudi koji su nacionalno orijentisani. Oni su živi svedok da ova vlast nije nacionalna. Na druga pitanja – koja su vezana za EU i građansku orijentaciju – treba da govore ljudi koji su građanski orijentisani i oni će precizno pokazati da vlast nije ni građanski orijentisana, već je klijentelistička grupa… Te teme se moraju zastupati jer ih stvarnost unosi. Ali, studenti to biraju. Ja im nikakav koncept ne namećem već im kažem ono što mislim da je u redu. Oni mogu da kažu to nije u redu, ja sutra zbog toga neću da ih napadam“, dodao je on.
„Jedinstva lista, ali – opoziciju da čine predstavnici akademske zajednice“
Profesor i književnik Milo Lompar dodaje da su ga studenti iznenadili.
„Ja sam ranije rekao da mladi ne baštine pobunu, već prilagođavanje. Mislio sam da je pobuna otišla iz mladih ljudi. Oni su me svojim potezima demantovali… Izvanredno je da su na sva gaženja, provokacije, pokazali miroljubivost“, objašnjava on, dodajući da su aktivirali nešto u ljudima za šta se mislilo da je nestalo.
O studentskoj listi kaže – najbolje je da bude jedna lista, da opozicija ima mesto, ali da opozicija učini ustupak – da predstavnici budu iz akademske sfere, da šefovi stranaka ne budu tu.
Profesori treba da podrže svoje studente, smatra on.
„Profesori moraju da podrže pravo svojih studenata na pobunu. To ne znači da uvek moraju da se slože, ali pravda da se buni pripada njima. Ja to nisam mogao da napustim. Sad je situacija drugačija, zaoštrenija i moglo bi se reći da ja zastupam jedno, malo rasprostranjeno mišljenje u našoj javnosti, da bez zajedničkog dejstva nacionalno i građanski orijentisanih ljudi vrlo teško naći formulu za smenjivanje režima i razvoj društva na bilo kom nivou razvijenosti. Ovaj stepen društvenih sukoba izaziva trajnu neurozu. Režim na tome insistira“, poručuje on.






