Sveti Sava dobi ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice i tako ona dođe u Srbiju. Kada je Osmanlijsko carstvo nadiralo ka Evropi, ikona je iz manastira Studenica na magaretu, bez ičije pomoći stigla u Hilandar.
Sveti Evanđelist Luka beše rodom iz Antiohije Sirijske.
U mladosti on dobro izuči grčku filosofiju, medicinu i živopis. On odlično znađaše egipatski i grčki jezik. U vreme delatnosti Gospoda Isusa na zemlji Luka dođe iz Antiohije u Jerusalim. Živeći kao čovek među ljudima, Gospod Isus sejaše božansko seme spasonosnog učenja svog, a Lukino srce bi dobra zemlja za to nebesko seme. I ono proklija u njemu, niče i donese stostruki plod.
Stari crkveni pisci kazuju, da je sveti Luka, odazivajući se pobožnoj želji ondašnjih hrišćana, prvi živopisao ikonu Presvete Bogorodice sa Bogomladencem Gospodom Isusom na njenim rukama, i to ne jednu nego tri, i doneo ih na uvid Bogomateri. Razgledavši ih, ona je rekla: Blagodat Rođenog od mene, i moja, neka budu sa ovim ikonama.
Takođe je naslikao ikonu Bogorodice Trojeručice. Njena istorija je ne samo zanimljiva, već i čudesna, često teško shvatljiva ljudskim umom. Prvo čudo koje se desilo posle molitava pred ovom ikonom, desilo se Jovanu Damaskinu koji je živeo u sedmom i osmom veku, bio je učeni čovek onog vremena i žestoko se borio protiv ikonboraca.
Upravo zbog njegovih oštrih reči protiv ikonoboračke jeresi bi mu odsečena desna ruka. Kako je zabeleženo, Jovan Damaskin se celu noć molio pred ikonom Presvete Bogorodice da mu usceli ruku kako bi mogao da nastavi da piše u odbranu ikona.Dogodi se čudo kad je zaspao, šaka mu je zarasla, a u znak zahvalnosti Jovan Damaskin je dao da se iskuje ruka od srebra koju postavi na ikonu. Tako nastade čuvena Bogorodica Trojeručica, a nakon ovog događaja Jovan Damaskin se zamonaši i pođe u manastir Svetog Save Osvećenog i ponese ikonu Trojeručicu sa sobom.
Nekoliko vekova nakon ovog događaja Sveti Sava prvi arhiepiskop srpski dođe u ovaj manastir, a kako je u njemu sačuvano predanje da ikonu Trojeručicu valja dati princu one zemlje pred kojim će sa zida pasti igumanski štap. Desilo se to pred Svetim Savom srpskim i on dobi ikonu Presvete Bogorodice Trojeručice i tako ona dođe u Srbiju. Zabeleženo je i to da je ona u brunim i nemirnim vremenima kada je Osmanlijsko carstvo nadiralo ka Evropi, iz Srbije na magaretu, bez ičije pomoći, stigla u Svetu Goru. Zapravo u 15 veku monasi manastira Studenice, spašavajući dragocenosti, pričvrstili su ikonu Trojeručicu na samar magareta i pustili ga da ide kuda ga vodi Bogorodičina volja.
Valja pomenuti i to da je ikona Bogorodice Trojeručice, kada se vodila diskusija ko će biti iguman Hilandara, na čudesan način dospela na igumanskom prestolu, monasi su je vraćali u oltar ali bi se ona opet vratila na igumanski presto. Ovo čudo je protumačeno kao želja Presvete Bogorodice da je ona igumanija Hilandara.
Brojna čuda su se dešavala pred ovom ikonom tokom njene celokupne istorije, pa i danas. Zbog velikog poštovanja koje vernici SPC imaju prema Majci Božijoj i ikoni Trojeručici napravljene su brojne kopije ove ikone. Poštuju je i čuvaju i oni koji nisu pravoslavni, Majka Božija pomaže svima koji joj se obrate čista srca, sa puno ljubavi i nadom da je Bogu moguće ono što ljudima nije. Centralna proslava praznika Čudotvorne Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice je u manastiru Hilandaru na Svetoj Gori.
Mitropolit Svete Gore Leontije, boraveći u Rusiji 1686 godine, saopštio je o ovoj svetoj Ikoni i ovo: jedan živopisac iz Hilandarske obitelji, želeći da ikonopiše jednu ikonu Presvete Bogorodice, obeležio je glavne crte ikone na drvetu, pa je onda nakratko izišao iz svoje kelije. Kada se vratio, ugledao je na onom nacrtu ikone nacrtanu još jednu treću ruku.
Pomislivši da je to uradio neko od bratije, on uze i izbrisa tu treću ruku. No preko noći ta Treća ruka se opet pojavi, a on je opet izbrisa. Kada se to ponovi i po treći put, on ču jasno glas Presvete Bogomatere, koji mu govoraše: „Ne usuđuj se da treću ruku izbrišeš; to je Moja volja!“ Povinujući se ovom glasu, ikonopisac izradi ikonu Bogorodice Trojeručice, i od tada se ova čudotvorna Ikona tako izobražava svuda u Pravoslavnim Crkvama, to jest sa tri ruke. Takvu jednu ikonu dobio je na dar iz Svete Gore ruski patrijarh Nikon u 17 veku, a nedavno je bratija manastira Hilandara poslala jednu potpuno vernu kopiju Trojeručice u manastir Svetog Save Osvećenog u Palestinu.
Sveti Luka je isto tako živopisao na daskama i ikone svetih prvovrhovnih apostola Petra i Pavla. I tako sveti apostol i evanđelist Luka postavi početak divnom i bogougodnom delu – živopisanju svetih ikona, u slavu Božiju, Bogomatere i svih Svetih, a na blagoljepije svetih crkava, i na spasenje vernih koji pobožno počituju svete ikone.






