Biljana Đorović: Da li se iza “Slučaja Snouden” krije tajna operacija CIA-e?

0

(Srpska analitika)

Dok se slobodoljubivi i pravdoljubivi deo sveta aktivno zalaže za spasavanje Edvarda Snoudena od pipaka establišmenta SAD-a, doktor istorije Veber Tarpli, stručnjak za tajne operacije, smatra da je u slučaju Snouden pokrenuta ograničena hang out operacija kojom rukovodi CIA.

Ograničene hang out operacije predstavljaju metod kojim se služe obaveštajne službe u operacijama u kojima službe dobrovoljno otkrivaju neke aspekte svog delovanja kako bi prikrile centralne aktivnosti ili primorale ključne igrače da se pridržavaju uspostavljene agende.

Vebster Tarpli u svojim studijama otkriva da se ove operacije sastoje iz tri komponente, koje se nedvosmisleno pokazuju u „slučaju Snouden“. Prva komponenta hang out operacije: ograničenom hang out operacijom otkriva se deo istine koja nije bila nepoznata javnosti. „Šta je otkrio Snouden? Da NSA ( National Security Agency) špijunira naše telefonske pozive i aktivnosti na internetu, uključujući našu elektoronsku poštu. Kao i da se vlade supersila međusobno špijuniraju. Dobro jutro Kolumbo. Prijatna vam bila kafica.“ Posle decenije od saznanja o programu Ešalon i donošenja Patriot Acta-a, samo najveći naivci su mogli da poveruju da nisu izloženi totalnom nadzoru i kontroli.

Drugi aspekt hang out operacija podrazumeva da njeni akteri momentalno postaju media darlings, miljenici medija. Takav je slučaj i sa Snoudenom i sa Asanžom, smatra Tarpli.

Naivni pogled opčinjen je količinom informacija koje nam se ispostavljaju, dok realnost govori da ni u jednom slučaju ne dobijamo informacije od većeg značaja, koje bi pomogle da se bilo šta promeni, kao što bi to bila istina da Volstrit predstavlja stvarnu vladajuću klasu u SAD ili istinu o rušenju Svetskog trgovinskog centra u Njujorku, 11. septembra 2001. godine. Tarpli zapaža da su akteri ograničenih hang out operacija učestvovali u napadima na aktiviste koji se bore za istinu o događajima u vezi sa 11. septembrom. Asanž, smatra Tarpli, prednjači u tim napadima i njegove izjave u stilu: „veoma me nervira to što su ljudi u stanju rastrojstva i opsednutosti lažnim zaverama poput 9/11“ indikativne su za razumevanje prave prirode njegovog delovanja. I Glen Grinvald, koji je otvorio „slučaj Snouden“ nije zainteresovan za proveru zvaničnog narativa u vezi sa „Jedanaestim septembrom“, kao ni Norman Solomon, bivši opunomoćenik Stejt departmenta, još jedan Snoudenov zaštitnik koji je pre desetak godina bio jedan od glavnih kritičara i neprijatelja „pokreta za istinu o Jedanaestom septembru“. Veliki značaj pitanja koja pokreću jedanaesti septembar ogleda se u autoritetu onih koji ispituju zvaničnu verziju poput Andreasa fon Bulova, bivšeg državnog sekretara Nemačke i Mahmuda Ahmedinedžada, bivšeg predsednika Irana. Mora se postaviti pitanje zbog čega se ovi „uzbunjivači“ tako snažno protive ispitivanju „najvećeg slona u sobi“, kakav je jedanaesti septembar, a zbog čega nisu izneli ni jednu jedinu novu informaciju u vezi sa ovim događajem. Oni se svi odreda slažu sa establišmentom, protiv koga se navodno bore, u vezi sa pitanjem ovog nesumnjivo najznačajnijeg i veoma spornog i kontraverznog događaja u skorijoj istoriji.

Zanimljivo je, smatra Tarpli, da je Snouden neko ko je poznat po tome što se 2004. godine prijavio u vojsku SAD i to kao „borac za slobodu u okviru Specijalnih jedinica. Taj zaokret od militarističkog sentimenta ka borcu za građanske slobode zahteva objašnjenje i krajnje je sumnjiv, smatra Tarpli.

O ljudima se najbolje može suditi po onima sa kojima se druže, a to u Snoudenovom slučaju podrazumeva Asanža od „Vikiliksa“. Pre nego što se otisnuo u mejnstrim slavu, Asanž je dobio odobrenje od Kasa Sanstina koji mu je sugerisao da „ima ogroman potencijal“.To bi moralo da predstavlja veoma značajan podatak za svakoga ko ispituje kredibilitet „uzbunjivača“ budući da je Sanstin profesor Ustavnog prava, napisao za razumevanje fenomena „Vikiliks“ veoma značajan tekst u Vašington postu, februara 2007. u kojem je pored ostalog pozdravio dolazak „Vrlog novog Vikisveta“, misleći pri tom prevashodno na „Vikiliks“. Sanstin je tvorac ideje o „obećavajućoj taktici“ upotrebe „kognitivne infiltracije“ kako bi se „poremetio i razbio ideološki i epistemološki kompleks“ koji istražuje i promoviše teorije konspiracije usmere protiv vlade SAD. Sanstin dalje zapaža da je „direktno opovrgavanje od strane vlade“ neefikasno, te da su vladi neophodni spoljni saveznici koje bi trebalo upotrebiti sa tim ciljem.

Asanž se savršeno uklopio u ovu šemu i predstavlja najprominentnijeg spoljnog saveznika vlade. Njegov napad na teoretičare konspiracije predstavlja jasan primer upotrebe taktike „kognitivne infiltracije“ budući da su informacije koje su delovanjem Vikiliksa „curele“ odvratile pažnju javnosti od istrage „jedanaestog septembra“. Vredno je spomenuti, smatra Tarpli, i da osnivač „Kriptoma“ i Asanžov menadžer, Džon Jang, 2007. godine denuncirao Asanža kao čoveka CIA. Snouden je sledeći korak u „kognitivoj infiltraciji“, dizajniranoj kako bi ljudi sledili tragove koje pred njih ispostavljaju tzv. korisni idioti. U pitanju je stadardna operacija CIA-e, koja se zasniva na upotrebi spoljnih igrača kakvi su Elsberg, Asanž i Snouden. Asanž je proveo oko nedelju dana u zatvoru, potom je živeo u privatnoj kući da bi proveo ugodne trenutke u ambasadi Ekvadora. Slavni, ugledni Asanž i Snouden poput proslavljenog Elsberga predstavlja suštu suprotnost Majklu Hejstingsu koji je zadao pravi udarac establišmentu u svoj angažman platio glavom.

Dolazimo i do treće i poslednje identifikacije „slučaja Snouden“ kao ograničene hang out operacije: njenu upotrebu u napadu na Siriju. Dok je u neposrednoj agresiji na Srbiju 1999. godine prethodila false flag operacija „Račak“, teren za agresiju na Siriju priprema se preko Snoudena, na šta, smatra Tarpli, ukazuje nekoliko bitnih pokazatelja: Prvi pokazatelj je da su prva Snoudenova otkrića došla istog dana kada je pao Kusair, ključno uporište pobunjenika. Ovaj uspeh sirijske vojske razjario je britanske i francuske imperijalističke ratne huškače. Obama se, kaže Tarpli, uzdržavao od napada na Siriju za šta se London i Pariz tokom poslednjih nekoliko meseci izrazito zalažu. Snouden je proizveo situaciju u kojoj se Obama našao pod olujnim naletima kritike. Snouden i Asanž se nikada nisu izjasnili protiv ratova koje Zapad vodi, a „Gardijan“ koji je igrao sramnu ulogu u procesu uništavanja Srbije, poslužio je kao izvanredan kanal za pokretanje skandala koji je Obamu doveo do najnižeg rejtinga otkako je ponovno izabran, novembra prošle godine, dovodeći do „kolapsa poverenja“. Napadi na Obamu dovode do tačke u kojoj će, ili napasti Siriju, ili biti smenjen, smatra Tarpli.

Dalji dokaz da „Gardijan“ vuče u pravcu rata može se videti iz teksta Dejvida Edvardsa, objavljenog 18. juna u „Globalnim istraživanjima“ pod naslovom: „Politička smicalica: Gardijan je progutao tvrdnje SAD o sirijskom posedovanju hemijskog oružja“, u kojem autor opisuje „Gardijan“ kao propagandno oružje gospodara rata. „Gardijan“ i oni koji se zalažu za agresiju na Siriju, upotrebili su Snoudena kao moćno oružje kojim vrše pritisak na Obamu da sprovede agendu. Tarpli, koji je proveo izvesno vreme u Libiji tokom rata u Siriji, nije neko ko smatra da je Obama bilo šta drugo da ratni zločinac, no prepoznaje njegovo oklevanje da direktno krene u rat, kao pozitivni pomak u vođenju imperijalne politike.

„Osim nekoliko očiglednih preterivanja i retoričkih fraza, Grinvild i Snouden nisu ništa promenili u našima saznanjima i institucionalnom prisluškivanju” – piše Tarpli u tekstu: „Kako identifikovati ograničenu hang out operaciju CIA-e“, objavljenom na sajtu „PressTV“-a. Ali, medijski cirkus pomaže da se javnost drži podalje od najvažnijeg pitanja koje se nalazi na dnevnom redu: da li će Britanci, Francuzi, Izraelci i neokonzervativci uspeti kolebljivog i nevoljnog Obamu u nezahvalnu ulogu predvodnika NATO koalicije u napadu na Siriju, Hezbolah a možda i Iran? U tom svetlu jasno se može sagledati ogromna medijska podrška koju su dobile dobro poznate činjenice sveopšteg špijuniranja svetske populacije: slabljenje Obame s ciljem da se omekša i smanji njegova sposobnost da se odupre zahtevima za neposrednu sveopštu agresiju koju u krugovima jastrebova rata nastoje svim silama da proguraju Petreus, Hejg i Keri, a u britanskim Kamerun. Osim toga, proizvod ove operacije je taj da antiratne snage koje bi posvetile svoju energiju na napada na britanske, francuske, izraelske i neokonzervativne ratne huškače u vojnim krugovima, prosto bi gurnule Obamu u naručje agresorske frakcije.