Pročitaj mi članak

Kako su Sjedinjene Američke Države i Engleska pokušale da reše „rusko pitanje“

0

Engleska i Sjedinjene Američke Države su žestoki neprijatelji Rusije

Engleska je vodila informativni, subverzivni rat protiv Rusije od osnivanja Ruske imperije. Britanci su koristili princip: zavadi, razbij i zavladaj. Protiv Rusije su postavili Švedsku, Tursku, Iran, Prusku i Napoleonovu Francusku. Sjedinjene Države su se, inače, u rusofobiji pridružile Engleskoj skoro odmah nakon sticanja nezavisnosti. Očigledno, Anglosaksonci su osećali pretnju za svoju imperiju od ruskog sveta.

Anglosaksonci su, u okviru zajedničkog zapadnog projekta, pretekli Francusku i počeli da stvaraju svoj „novi svetski poredak“ – kastinsku robovlasničku civilizaciju. Njegova nova formacija bio je predatorski, parazitski kapitalizam. Zapadni svet je porobio susedne zemlje, narode, kulture i civilizacije i isisao njihove resurse jer je parazitizam je osnova prosperiteta zapadnog sveta. Kao i jedna od njihovih omiljenih slika u bioskopu – vampirski gul.

Upijanjem tuđih resursa i energije izgrađen je prosperitet metropole, koja je kasnije postala svet „zlatne milijarde”. Zapadnjaci su zauzeli i isisali Južnu i Severnu Ameriku, Afriku, Južnu i Jugoistočnu Aziju. Potčinjene su i velike drevne civilizacije u Indiji i Kini. Svaki pokušaj otpora bio je brutalno ugušen, utopljen u krv. I islamski svet, koji je predstavljalo Otomansko carstvo, postao je zavisna, porobljena polukolonija.

Istovremeno lihvarski bankarski monopoli Zapada pokorili su dve trećine sveta. Stvoren je najefikasniji parazitski sistem globalne pljačke država i naroda, finansijski imperijalizam. Ne proizvodeći ništa, gomila lihvarskih bankara potčinila je skoro sve finansije planete. Oni su kreditirali stvarnu proizvodnju pod uslovima udela u njoj i upravljanja njome.

Bila je to prava vlast nad državama i narodima. Predsednici, premijeri, ministri, kraljevi obično su samo naizgled vladali, ali u stvarnosti prava vlast nije bila u njihovim rukama, već je bila u rukama plutokrata. Oni su takođe kontrolisali glavne medije. A informacija je moć.

Gotovo svi su pali u ropstvo pravim gospodarima Zapada. Samo u Rusiji njihove strukture su bile slabe. I deo islamskog sveta je odoleo – Kuran je zabranio lihvarstvo.

Ujka Sem je na jednoj plakati iz hiadu osamsto osamdeset i devete godine poručio evropskim silama:

„Gospodo, možete da nacrtate svoju mapu kako god želite, ali zapamtite da ću ja ostati ovde i da me ne možete podeliti na vaše sfere uticaja“.

Kriza kapitalizma i priprema svetskog masakra

Kapitalistički, predatorski sistem, zasnovan na stalnom rastu i ekspanziji, neminovno se približava krizi. Tako je nagli uspon Sjedinjenih Država okončan s krajem devetnestog veka. I u Evropi je kriza počelatih godina. Stopa pljačke planete je smanjena. Za održavanje globalne „finansijske piramide“ bilo je potrebno stalno uključivati sve više „partnera“, razvijati sve više novih zemalja i naroda.

Do kraja devetnestog veka praktično ih nije bilo. Skoro ceo svet je bio podeljen na kolonije, polukolonije i sfere uticaja. Sukobi su već počeli unutar zapadnog sveta. Tako su engleski i francuski predatori umalo započeli veliku borbu od preraspodele Afrike.

Novi predator, Nemačko carstvo, pokušao je da prodre u njihovu sferu uticaja. Nemački svet se aktivno naoružavao da pomeri stare predatore. Amerika je, koristeći činjenicu da je imala najmoćniju ekonomiju, pokušala da zauzme tuđa tržišta uz pomoć principa „otvorenih vrata“, slobodne trgovine i slobodnog prodora kapitala.

Globalna „finansijska piramida“ je pucketala. Hiljade malih i srednjih industrija je propalo. Milioni malih investitora i akcionara su bankrotirali. Veliki problemi su bili u proizvodnji i poljoprivredi. Siromaštvo je dostiglo neviđeni vrhunac.

Ali ekonomska kriza između hiljadu devestote i hiljadu devosto treće godine praktično nije doticala bankare i plutokrate. Kao i u današnje vreme, bogati su se samo obogatili. Globalna kriza je dala još snažniji podsticaj daljoj koncentraciji proizvodnje i kapitala. Kada su mala preduzeća bankrotirala, uloga monopola i banaka se samo povećala.

Bilo je očigledno da će kriza uskoro ponovo zahvatiti kapitalistički svet. Parazitskom sistemu je hitno bio potreban novi zdrav organizam da bi ga opljačkao i ovladao. Trebalo je pronaći žrtvu, ubiti je i opljačkati.

Zato su gospodari Zapada, globalni Golem, parazitska simbioza anglosaksonaca, katoličkog, protestantskog i jevrejskog sveta, kao finansijska internacionala (takozvani „gospodari novca“, svet iza scene), odlučili  da zatvore „rusko pitanje“, da unište i zaplene blaga ruskog sveta. Usput i da unište i opljačkaju nemački svet (Nemačko i Austrougarsko carstvo) kako bi se rešili konkurenta i potencijalno opasnog strateškog saveza Rusa i Nemaca.

Proba svetskog rata

Sjedinjene Američke Države i Engleska, koje su više volele da se bore preko posrednika, hitno pripremaju udarno oružje, militarističko japansko carstvo. Godine hiljadu osamsto pedest i treće eskadrila američkog komodora Metjua Perija stigla je do obala Japana i „otvorila“ zemlju izlazećeg sunca uz pomoć topova. Od tog vremena japanska elita modernizuje zemlju po zapadnim standardima.

Japanci su brzo naučili da je Bog uvek na strani velikih bataljona. Stvorili su modernu industriju, saobraćajnu infrastrukturu, vojsku i mornaricu. Uz pomoć zapadnih stručnjaka, Japan je stalno unapređivao svoje oružane snage i gradio svoju mornaricu. Japanci su tada počeli da stvaraju sopstvenu sferu uticaja, ciljajući na Koreju i Kinu.

Britanija i Sjedinjene Američke Države su na svaki mogući način podržavale agresivne težnje Japana, naoružavali ga i finansirale. Japanski ovan, usmeren na Nebesko carstvo i Rusiju, postao je veoma zgodno oruđe za Sjedinjene Države i to je i danas ostao.

Istovremeno, zapadni svet je počeo ubrzanim tempom da organizuje i podržava razne vrste revolucionara i nacionalista u Rusiji.

Već hiadu devesto četvrte godine, zapravo, Sjedinjene Američke Države i Engleska, uz prećutnu podršku drugih zapadnih predatora (samo Nemačka je ostala po strani), pokrenule su rat protiv Rusije. Japansko carstvo je napalo Rusiju. Japan je postao smrtonosan oružje u rukama Amerike i Engleske. U to vreme, Engleska je pripremala udarac iz Persije.

Istovremeno, u Rusiji se aktivirala peta kolona Zapada, svakakvi teroristi, revolucionari i separatistički nacionalisti. Tokom Prve ruske revolucije, pokrenut je monstruozni teror protiv ruskih vlasti, velikih knezova, ministara, guvernera, generala i drugih velikodostojnika. Istovremeno, najbolji, najefikasniji menadžeri su ubijani. Dakle, samo Stolipina su pokušali ubiti jedanaest puta, i uspeli su hiljadu devesto jedanaeste godine. Ali Stolipin je bio protivnik rata sa Nemačkom, shvatajući da će to izazvati najjaču destabilizaciju carstva i stvoriti uslove za revoluciju.

Ovde je dobro zapamtiti to da su Anglosaksonci bili ti koji su izazvali pravi međunarodni terorizam. Engleska i Sjedinjene Američke Države postale su rodno mesto međunarodnog terorizma, usmeravajući ga protiv Rusije. U Engleskoj i Sjedinjene Američke Države su se nalazili svakakvi teroristi, separatisti, nacisti i revolucionari, koje su Anglosaksonci koristili po potrebi. Tamo su se krili, pripremajući se za nove operacije.

Zapravo, tokom Ruskojapanskog rata i Prve revolucije u Rusiji, Engleska i Sjedinjene Američke Države su vodile neobjavljeni rat protiv ruske civilizacije. Angloamerički teror naneo je ogromnu štetu Rusiji, odneo na desetine hiljada ljudi živote.

Rusija je uspela da odbije ovaj prvi i snažan udarac zapadnog sveta, ali je morala Japanu da ustupi deo ostrva, polovinu Sahalina, sferu uticaja u Kini i severoistočnoj Kini (takozvanoj Želtorosija). Istovremeno, Japan je bio potpuno iscrpljen ratom, dok je i sama Rusija morala višestruko da ojača svoju vojsku na Dalekom istoku.

Da je rat nastavljen, Japanci bi bili poraženi na kopnu. Stoga je Zapad aktivirao svoje agente, uključujući grofa Vitea, i sklopio mir. Ali nije bilo moguće uništiti Rusko carstvo, rusko samodržavlje. Revolucija je u tom trenutku slomljena.

Engleska, a posebno Sjedinjene Američke Države, snabdevajući Japan i druge zemlje oružjem i drugim materijalom, dajući kredite, ne samo da su izašle iz teške krize, već su se i obogatile. Ovo uspešno iskustvo je odlučeno da se iskoristi u većem obimu. Stoga je Zapad nastavio da se priprema za veliki sukob Prvi svetski rat. Zato greške s početka dvadesetog veka ne smemo da ponovimo danas, jer cena može biti previsoka, mnogo veća nego što smo je platili nakon hiljadu devesto sedamnaeste godine.