Dve godine posle pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi, predsednik Narodno slobodarskog pokreta dr Miroslav Parović optužio je politički vrh Srbije za sistemsko izbegavanje odgovornosti, a rukovodstvo Fakulteta tehničkih nauka za, kako tvrdi, politički usmeravano veštačenje i prikrivanje stvarnih razmera tragedije. U intervjuu za YouTube kanal „Srbin.info” posebno je prozvao dekana Borisa Dumnića i prodekana Igora Peška, iznoseći teške optužbe o njihovim političkim vezama, državnim poslovima, milionskim projektima i progonu profesora koji su podržali studente.
YOU TUBE POGLAVLJA:
00:00:00 – Parović: Istorijska pobeda 25. oktobra i uloga studenata
00:01:51 – Dve godine od tragedije u Novom Sadu: sećanje na žrtve
00:03:28 – Parović: Pad nadstrešnice je državni zločin
00:04:48 – Zašto 16 žrtava obavezuje Srbiju da istraje u borbi za pravdu
00:05:35 – Parović proziva Vučića, Vučevića, Momirovića i Vesića
00:06:13 – FTN Novi Sad: optužbe o politički usmeravanom veštačenju
00:07:49 – Parović optužuje dekana Dumnića i prodekana Peška
00:09:17 – Veze rukovodstva FTN-a sa SNS-om i državnim funkcijama
00:10:36 – Studentske blokade, policija i navodni pritisci na studente
00:11:29 – Milionski projekti FTN-a i sumnje u korupciju profesora
00:13:54 – Dumnićeve političke veze, progoni profesora i sporni poslovi
00:17:10 – Pravda za žrtve, 100 hapšenja i Parovićeva završna poruka
Na dan kada se navršavaju dve godine od jedne od najtežih tragedija u novijoj istoriji Srbije, dr Miroslav Parović poručio je da političke promene, izborni rezultati i studentska pobeda o kojoj govori ne mogu biti dovoljni ukoliko se ne utvrdi puna odgovornost za smrt 16 ljudi pod nadstrešnicom Železničke stanice u Novom Sadu.
U svom obraćanju javnosti, koje je objavljeno na YouTube kanalu „Srbin.info”, Parović je posebno naglasio da se ne sme dozvoliti da politička euforija posle 25. oktobra potisne sećanje na 1. novembar 2024. godine. Prema njegovim rečima, upravo je novosadska tragedija postala simbol sistema u kojem politički uticaj, lični interesi i institucionalna zavisnost mogu da budu važniji od života građana.
Parović je najveći deo izlaganja posvetio Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, visokoškolskoj ustanovi na kojoj je završio osnovne, master i doktorske studije i na kojoj je, kako kaže, jedno vreme radio kao asistent. Za razliku od opštih političkih kritika, ovoga puta je poimenično izneo niz optužbi protiv rukovodstva tog fakulteta, tvrdeći da su pojedini njegovi predstavnici zloupotrebili profesionalni ugled institucije kako bi pomogli vlastima da izbegnu utvrđivanje odgovornosti.
Od izborne pobede do 1. novembra: „Ne smemo zaboraviti zašto je sve počelo”
Na početku obraćanja Parović je govorio o događajima od 25. oktobra 2026. godine, opisujući rezultat koji su, prema njegovom tumačenju, ostvarili građani Srbije predvođeni studentima kao istorijsku pobedu. On smatra da je srpsko društvo tim rezultatom pokazalo političku zrelost i sposobnost da se organizuje i suprotstavi sistemu koji je, kako ocenjuje, dugo počivao na korupciji, pritiscima i zloupotrebama vlasti.
Parović je Srbiju nazvao novom „evropskom avangardom”, tvrdeći da bi iskustvo studentskog i građanskog organizovanja moglo da posluži kao primer i mnogo bogatijim državama sa dužom demokratskom tradicijom. Ipak, odmah je upozorio da politička pobeda nije isto što i uspostavljanje pravne države.
Prema njegovim rečima, tekovine 25. oktobra mogu biti očuvane jedino ukoliko se pretvore u trajne institucionalne promene. Posebno ističe da odnos novih vlasti prema novosadskoj tragediji mora biti jedno od glavnih merila njihove iskrenosti. Za Parovića, obeležavanje druge godišnjice pada nadstrešnice nije samo čin sećanja na žrtve, nego i prilika da se postavi pitanje kakvu državu Srbija želi da izgradi posle političkih promena.
„Prvi novembar postao je jedan od najcrnjih datuma naše istorije”
Govoreći o značaju 1. novembra 2024. godine, Parović je novosadsku tragediju uporedio sa drugim teškim datumima iz srpske istorije. Podsetio je na stradanja stanovništva tokom ratova, okupacija, bombardovanja i masovnih streljanja, ističući da tragedija u Novom Sadu ima posebnu težinu upravo zato što se dogodila u mirnodopsko vreme, u državi čije su institucije bile dužne da zaštite sopstvene građane.
Prema njegovom tumačenju, suština tragedije nije samo u broju poginulih, već u sumnji da je sistem koji je morao da spreči nesreću naknadno nastojao da zaštiti politički i institucionalno odgovorne. On je to nazvao „državnim zločinom”, tvrdeći da su u njegovom izvršenju i prikrivanju, prema njegovom mišljenju, učestvovali ljudi koji se javno predstavljaju kao patriote i zaštitnici državnih interesa. Za razliku od ratnih tragedija, u kojima je neprijatelj dolazio spolja, Parović smatra da su građani Srbije u Novom Sadu stradali usled delovanja i propusta ljudi iz sopstvenog državnog sistema.
Šesnaest izgubljenih života i pitanje odgovornosti države
Podsetimo, 1. novembra 2024. godine, u 11.52 časa, obrušila se betonska nadstrešnica Železničke stanice u Novom Sadu. Četrnaest ljudi poginulo je neposredno prilikom rušenja, dok su još dve osobe kasnije podlegle povredama. Jedna teško povređena osoba je preživela. Parović je u svom izlaganju pomenuo i „sedamnaestu, nerođenu bebu”.
On smatra da je tragedija postala tačka okupljanja studenata i građana koji su gotovo dve godine zahtevali odgovornost, transparentnost i funkcionisanje institucija. Parović naglašava da je, prema njegovom uverenju, društvena solidarnost sa porodicama žrtava omogućila da studentski protesti prerastu u mnogo širi pokret koji je na kraju doveo do političkih promena. Za njega zato ne postoji razdvajanje političke pobede od obaveze da se tragedija do kraja rasvetli.
Parović prozvao Vučića, Vučevića, Momirovića, Vesića, Tanaskovićevu i Dimoski
U delu intervjua posvećenom političkoj odgovornosti, Parović je poimenično naveo Aleksandra Vučića, Miloša Vučevića, Tomislava Momirovića, Gorana Vesića, Jelenu Tanasković i Anitu Dimoski. On smatra da se ne sme ispitivati samo neposredna tehnička odgovornost za pad nadstrešnice, nego i čitav sistem donošenja odluka, kontrole radova, izdavanja dozvola, političkog nadzora i kasnijeg postupanja državnih organa.
Prema njegovoj oceni, odgovornost mora obuhvatiti i one koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem eventualno doprineli tragediji, ali i one za koje bi se dokazalo da su posle nesreće nezakonito pomagali u prikrivanju dokaza ili zaštiti osumnjičenih. Posebno je kritikovao to što, dve godine nakon tragedije, nema pravosnažnih krivičnih presuda kojima bi bila utvrđena individualna odgovornost.
Posebne optužbe protiv Fakulteta tehničkih nauka
Najveći deo Parovićevog obraćanja odnosio se na ulogu Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, posebno na izradu stručnog veštačenja o uzrocima pada nadstrešnice. Parović je naglasio da na FTN gleda kao na ustanovu kojoj lično duguje veliki deo svog obrazovanja. Podsetio je da je na tom fakultetu završio sve nivoe studija, kao i da je 2009. godine, prema sopstvenim rečima, stekao master diplomu kao najbolji student svoje promocije.
Takođe je istakao da je na fakultetu jedno vreme bio asistent i da je ponosan na svoju doktorsku titulu stečenu na novosadskom univerzitetu. Zbog tog ličnog odnosa, kako je objasnio, smatra da ima posebnu obavezu da javno progovori o ljudima za koje veruje da su narušili ugled FTN-a. Podsetio je i na akademika Dragutina Zelenovića i druge ličnosti koje su doprinele izgradnji ugleda ove ustanove, ocenjujući da je današnje rukovodstvo dovelo u pitanje nasleđe prethodnih generacija profesora i naučnika.
„Veštačenje je politički usmeravano” – Parović traži ispitivanje uloge Dumnića i Peška
Parović je najteže optužbe izneo protiv dekana FTN-a prof. dr Borisa Dumnića i prodekana za razvoj i finansije prof. dr Igora Peška. On tvrdi da je veštačenje o padu nadstrešnice bilo politički usmeravano i da su pomenuti rukovodioci prihvatili da fakultet učestvuje u procesu koji je, prema njegovom uverenju, trebalo da olakša izbegavanje krivične odgovornosti. Prema Parovićevoj oceni, oni su svojim uticajem omogućili da stručna dokumentacija bude korišćena za političku zaštitu predstavnika vlasti.
Posebno je naglasio da, po njegovom mišljenju, njihovo delovanje nije bilo posledica neznanja ili slučajnosti, već svesno donetih odluka radi sticanja lične i političke koristi. Ipak, važno je navesti i ono što je nezavisno proverljivo: Fakultet tehničkih nauka je 11. februara 2025. potvrdio da je njegov Departman za građevinarstvo i geodeziju bio određen naredbom Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu od 1. novembra 2024. za izradu veštačenja. Fakultet je tada odbacio javne napade na stručnost veštaka, nazivajući ih tendencioznim i neosnovanim.
Portal 021 je u avgustu 2026. objavio analizu nalaza veštaka FTN-a, koji je deo potvrđene optužnice. U tom nalazu razmatrani su tehnički uzroci rušenja, stanje konstrukcije i materijala, kao i druge okolnosti važne za utvrđivanje uzroka tragedije. Zato Parovićev zahtev za ispitivanje eventualne zloupotrebe veštačenja treba razlikovati od tvrdnje da je takva zloupotreba već dokazana.
Političke veze sa SNS-om i državne funkcije
Kao jedan od argumenata za svoje sumnje, Parović je naveo političke veze koje, prema njegovim rečima, Dumnić i Peško imaju sa Srpskom naprednom strankom i strukturama vlasti. Tvrdi da su obojica bili politički aktivni i da su učestvovali na skupovima SNS-a, dok se Dumnić, prema Parovićevim rečima, pojavljivao i u predizbornom spotu te stranke.
Za Dumnića je naveo da je dobio značajne funkcije povezane sa upravljanjem energetskim mrežama u Srbiji, a za Peška da je bio savetnik Miloša Vučevića. Parović smatra da ove veze otvaraju pitanje mogućeg sukoba interesa prilikom postupanja fakulteta u predmetima od velikog javnog značaja. On iznosi sumnju da su politička lojalnost i obavljanje državnih funkcija mogli da utiču na odluke rukovodstva FTN-a, uključujući prihvatanje određenih poslova i način postupanja prema studentima.
Optužbe o milionskim projektima i političkom nagrađivanju
Jedna od najozbiljnijih Parovićevih tvrdnji odnosi se na finansiranje projekata Fakulteta tehničkih nauka. On tvrdi da su Dumnić i Peško, zahvaljujući političkim vezama, omogućili fakultetu dobijanje velikog broja poslova i projekata koji bi, u drugačijim okolnostima, pripali drugim visokoškolskim i naučnoistraživačkim ustanovama. Posebno je pomenuo Elektrotehnički fakultet u Beogradu, Građevinski fakultet, Mašinski fakultet i različite institute, tvrdeći da su pojedine ustanove gubile projekte zbog političke nepodobnosti ili odbijanja da sarađuju sa vlašću.
Prema Parovićevoj oceni, deo tih poslova zatim je prebacivan FTN-u, čije je rukovodstvo, kako sumnja, bilo spremno da prihvati političke zahteve. On navodi da se radi o potencijalno milionskim iznosima i zahteva da se proveri koliko je novca fakultet dobio, od kojih naručilaca, za koje projekte i pod kojim uslovima.
Da li su profesori FTN-a nagrađivani državnim poslovima?
Parović je izneo i znatno širu optužbu, tvrdeći da je, prema njegovom uverenju, više stotina profesora FTN-a imalo materijalne koristi od projekata obezbeđenih političkim vezama rukovodstva. On smatra da je takva raspodela poslova mogla da posluži kao sredstvo obezbeđivanja lojalnosti i utišavanja kritike unutar fakulteta. Prema njegovom tumačenju, kolektiv koji materijalno zavisi od rukovodstva i projekata koje ono obezbeđuje ima manju slobodu da se suprotstavi njegovim odlukama. Parović traži da se taj mehanizam ispita i da se ustanovi da li su projekti dodeljivani na osnovu stručnih kriterijuma ili političkog uticaja.
Odnos prema studentskim blokadama: optužbe za policijske pritiske
Drugi veliki segment Parovićeve kritike odnosi se na odnos uprave FTN-a prema studentskom pokretu. On tvrdi da je Boris Dumnić među prvima pokušao da uključi policiju u rešavanje studentskih blokada i da je time ugrozio autonomiju univerziteta. Prema Parovićevim rečima, postupanje rukovodstva fakulteta nije bilo samo administrativni spor o organizaciji nastave, već deo šireg političkog sukoba između vlasti i studenata.
On smatra da je rukovodstvo FTN-a nastojalo da obeshrabri studentsku pobunu i onemogući da se akademska zajednica organizuje oko zahteva za odgovornost zbog pada nadstrešnice. U automatski generisanom transkriptu Parović pominje „decembar 2026” kao vreme početka blokada, što je očigledna hronološka greška, jer je reč o događajima iz decembra 2024. godine.
„Profesori koji su podržali studente bili su izloženi harangi”
Parović je posebno izdvojio profesore FTN-a koji su, prema njegovim rečima, od početka podržavali studentske zahteve i odbijali da učestvuju u postupcima za koje su smatrali da ugrožavaju akademski integritet. On ocenjuje da je ta grupa profesora bila malobrojna, ali da je imala važnu ulogu u očuvanju dostojanstva fakulteta. Tvrdi i da su pojedini profesori bili izloženi javnom diskreditovanju, političkim optužbama i medijskim kampanjama.
Posebno je pomenuo portal „Vojvodina uživo”, koji je povezao sa provladinim medijskim strukturama, tvrdeći da su preko tog i drugih portala plasirani kompromitujući materijali protiv nepodobnih profesora. Parović je naveo i da su neki kritičari rukovodstva u javnosti predstavljani kao „ustaše”, što on ocenjuje kao pokušaj političkog i profesionalnog zastrašivanja. Za utvrđivanje odgovornosti za eventualne kampanje protiv profesora potrebno je ispitati konkretne objave, njihove autore, izvore informacija i eventualne veze sa rukovodstvom fakulteta.
Dumnićeve stare političke veze: od Demokratske stranke do SNS-a
Parović je u intervjuu govorio i o ranijim političkim kontaktima Borisa Dumnića. Prema njegovim tvrdnjama, Dumnić je u ranijem periodu bio povezan sa političkim strukturama Demokratske stranke, kao i sa tadašnjim vojvođanskim funkcionerom Bojanom Pajtićem i nekadašnjim gradonačelnikom Novog Sada Igorom Pavličićem.
On je izneo tvrdnju da je Dumnić bio pomoćnik gradonačelnika Novog Sada u periodu kada su demokrate imale važnu ulogu u upravljanju gradom i pokrajinom. Posebno je upozorio na mogućnost da pojedinci iz starih političkih struktura pokušaju da iskoriste ranije kontakte kako bi posle promene vlasti izbegli ispitivanje sopstvenog postupanja.
Parović smatra da upravo ovakve neformalne političke veze predstavljaju jedan od najvećih rizika za uspostavljanje stvarne odgovornosti. Prema njegovoj oceni, promena stranke na vlasti neće biti dovoljna ukoliko se dozvoli da uticajni pojedinci iz prethodnog sistema sačuvaju privilegije preko kontakata sa novim političkim akterima.
Sporni poslovi u oblasti nuklearne energetike
Kao jedan od primera poslova koje smatra problematičnim, Parović je naveo angažovanje Fakulteta tehničkih nauka u oblasti nuklearne energetike. On tvrdi da je fakultet dobio poslove u oblasti za koju, prema njegovoj oceni, nema dovoljno odgovarajućeg stručnog iskustva. Parović je izrazio uverenje da su upravo političke veze rukovodstva omogućile da FTN bude uključen u takve projekte.
Građevinske firme, vlasničke veze i restorani na fakultetu
Parović je zatim otvorio pitanje eventualnih poslovnih odnosa između zaposlenih na FTN-u i privatnih građevinskih kompanija. On tvrdi da su pojedini ljudi koji su imali značajne pozicije u upravi fakulteta bili povezani sa građevinskim firmama, uključujući i vlasničke udele u tim preduzećima. Prema njegovoj oceni, takvi odnosi mogu da otvore pitanja sukoba interesa, posebno ako isti pojedinci učestvuju u odlučivanju o stručnim poslovima, projektima ili saradnji sa privredom.
Govorio je i o ugostiteljskim objektima koji posluju u prostoru fakulteta, dovodeći u pitanje način na koji su ti poslovni aranžmani uspostavljeni. Parović je izrazio sumnju u transparentnost finansijskih tokova povezanih sa tim poslovima.
Može li politička pobeda biti poništena izbegavanjem odgovornosti?
U završnom delu intervjua Parović je ponovo povezao tragediju u Novom Sadu sa događajima od 25. oktobra. On smatra da bi nova politička vlast izgubila moralni legitimitet ukoliko bi dozvolila da pitanje pada nadstrešnice ostane nedovršeno, a da politički uticajni pojedinci izbegnu nezavisnu proveru svog postupanja. Posebno je upozorio na mogućnost da se pojedini ljudi iz starih institucionalnih struktura predstave kao saradnici nove vlasti, iako su prethodno, prema njegovim tvrdnjama, bili deo mehanizama koji su štitili staru vlast.
On zahteva utvrđivanje potpune odgovornosti: od onih koji su pripremali i sprovodili projekat rekonstrukcije, preko kontrolnih i nadzornih organa, do onih za koje bi se dokazalo da su posle tragedije nezakonito intervenisali u postupcima. Prema njegovom uverenju, samo takav pristup može da spreči da nova vlast ponovi obrasce političkog upravljanja institucijama koje je on kritikovao kod prethodne vlasti.

„Sto velikih hapšenja u prvih sto dana”
Parović je izneo i konkretan politički zahtev koji se odnosi na rad buduće vlade. On smatra da u prvih sto dana njenog mandata mora biti pokrenut proces ozbiljnog utvrđivanja krivične odgovornosti za najkrupnije afere iz prethodnog perioda. Svoje očekivanje formulisao je kroz zahtev za sto velikih hapšenja u prvih sto dana nove vlade, pri čemu je posebno izdvojio Aleksandra Vučića.
Prema Parovićevom stavu, Vučić mora da odgovara pred nadležnim institucijama, a on lično neće odustati od političkog zalaganja za njegovo krivično gonjenje. To predstavlja Parovićev politički zahtev, ne dokaz Vučićeve krivice niti utvrđenu zakonsku obavezu buduće vlasti. Svako hapšenje moralo bi da ima konkretan zakonski osnov, a o krivičnoj odgovornosti odlučuje sud. Parović je istovremeno naglasio da njegov zahtev za ispitivanje odgovornosti neće biti ograničen samo na najviše državne funkcionere.
„Neću se smiriti dok se ne utvrdi puna istina o FTN-u”
Posebno oštru poruku uputio je rukovodstvu fakulteta na kojem je stekao svoje akademsko obrazovanje. Parović je ponovio da neće odustati od zahteva da se ispita šta su Dumnić, Peško i drugi odgovorni ljudi na FTN-u radili u periodu posle novosadske tragedije. Prema njegovim rečima, neophodno je utvrditi da li je ugled fakulteta bio zloupotrebljen za političke potrebe, da li su stručna veštačenja rađena nezavisno, ko je odlučivao o raspodeli značajnih poslova i da li je bilo nedozvoljenih pritisaka na studente i profesore.
On je izrazio uverenje da bi detaljna istraga mogla da otkrije daleko širi sistem zloupotreba od onoga koji je do sada bio predmet javnih rasprava. Iako je javno izneo uverenje da su pojedini ljudi odgovorni, priznao je da oni moraju imati mogućnost da dokažu svoju nevinost, odnosno da se u zakonitom postupku utvrdi da li su njegove sumnje osnovane. Parovićev završni zahtev jeste da se nikome ne omogući izbegavanje kontrole i odgovornosti samo zbog političkih veza, institucionalnog položaja ili prelaska na stranu nove vlasti.
Šta je do sada utvrđeno u slučaju „Nadstrešnica”?
Prema dostupnim sudskim i medijskim podacima, do kraja oktobra 2026. godine potvrđena je optužnica protiv 13 lica, ali je početak glavnog pretresa odložen zbog vanrednog pravnog sredstva koje su podneli branioci pojedinih optuženih. Istovremeno, postoje i odvojeni postupci u vezi sa mogućim koruptivnim radnjama i finansiranjem rekonstrukcije. Odgovornost+1
| Pitanje | Provereno stanje | Šta ostaje otvoreno |
|---|---|---|
| Pogibija 16 ljudi | Tragedija se dogodila 1. novembra 2024. | Konačna individualna krivična odgovornost |
| Optužnica | Potvrđena protiv 13 osoba u junu 2026. | Sudski postupak i pravosnažne presude |
| Veštačenje FTN-a | Izrađeno za potrebe tužilaštva | Parovićeve optužbe o političkom uticaju |
| Državni i fakultetski projekti | Postoje Parovićeve javne sumnje | Provera konkretnih ugovora, isplata i sukoba interesa |
| Postupci o finansiranju | Postoje odvojeni predmeti | Utvrđivanje eventualnih koruptivnih radnji |
Dve godine kasnije: pravda kao mera stvarne promene
Obraćanje Miroslava Parovića povodom druge godišnjice pada nadstrešnice u Novom Sadu predstavlja pre svega zahtev za sveobuhvatno utvrđivanje odgovornosti. Njegova osnovna poruka jeste da tragedija ne sme da ostane samo simbol studentskih protesta i političkih promena, već mora da dobije jasan sudski i institucionalni epilog.
Posebnu težinu njegovom izlaganju daje činjenica da je najoštrije kritike uputio upravo rukovodstvu fakulteta na kojem se školovao, tvrdeći da odbrana ugleda te ustanove zahteva potpuno ispitivanje njenog postupanja. Parović smatra da bi izbegavanje odgovornosti, bilo državnih funkcionera, bilo pojedinaca iz akademskih institucija, značilo nastavak istog sistema protiv kojeg su studenti i građani protestovali.
S druge strane, za utvrđivanje njegovih konkretnih optužbi neophodni su dokazi, nezavisno postupanje tužilaštva i sudska kontrola. Dve godine nakon tragedije u Novom Sadu, suštinsko pitanje više nije samo ko je politički odgovoran za stanje u institucijama, već da li će Srbija uspeti da kroz zakonite postupke utvrdi svačiju konkretnu odgovornost za smrt 16 ljudi — bez političke zaštite, ali i bez unapred donetih presuda.
Srbin.info će nastaviti da prati postupke, istražuje navode o eventualnim zloupotrebama i traži od nadležnih institucija odgovore na pitanja koja su i dve godine posle tragedije od izuzetnog javnog značaja.
Izvor: Intervju dr Miroslava Parovića za YouTube kanal „Srbin.info”; priloženi transkript, javno dostupna saopštenja FTN-a, sudski podaci i medijski izveštaji.
Izvor: Srbin.info
Autor: Dejan Petar Zlatanović






















