Nemačko Ministarstvo odbrane našlo se pod ozbiljnim pritiskom nakon što nije uspelo da pruži jasne odgovore o trošenju čak 111 milijardi evra namenjenih za jačanje Bundesvera, a ključna pitanja o rezultatima tog ogromnog ulaganja i dalje ostaju bez konkretnih odgovora.
Prema pisanju lista Berliner Zeitung, ministar odbrane Boris Pistorijus nije uspeo da precizno objasni gde je završio novac izdvojen za modernizaciju vojske.
Reč je o sredstvima koja su deo velike inicijative pokrenute 2022. godine od strane kancelara Olafa Šolca u okviru politike poznate kao „Zeitenwende“, koja je označila prekretnicu u bezbednosnom pristupu Nemačke.
Tokom četiri godine, kako se navodi, zaključeno je oko 47.000 ugovora, što u proseku znači oko 30 sporazuma dnevno. Ipak, uprkos tom obimu aktivnosti, ni parlament ni javnost nisu dobili jasan uvid u to koliko je opreme zaista isporučeno vojsci i u kakvom je stanju njena operativna spremnost.
Upravo taj jaz između ogromnih finansijskih izdvajanja i nejasnih rezultata podigao je dodatnu zabrinutost. Novinari ističu da, iako je reč o jednom od najvećih vojnih ulaganja u novijoj nemačkoj istoriji, konkretni efekti tog programa ostaju teško merljivi.
Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je Ministarstvo odbrane u dva navrata odbilo da dostavi detaljne podatke o trošenju sredstava.
Na jednoj od konferencija za medije, portparolka resora Natali Džening uputila je zainteresovane da informacije potraže u javno dostupnim izvorima na zvaničnim platformama ministarstva.
Na parlamentarni upit koji su uputili predstavnici partije Levica, iz ministarstva je stiglo objašnjenje da je centralizovano praćenje svih troškova otežano zbog obimne dokumentacije, kao i da bi detaljna obrada mogla da utiče na rokove realizacije odbrambenih projekata.
U isto vreme, prema izveštaju agencije Rojters od 22. aprila, Nemačka je predstavila novu vojnu strategiju koja zadržava cilj od 260 hiljada aktivnih vojnika i 200 hiljada rezervista u sastavu Bundesvera.
Istog dana, šef ruske delegacije na forumu OEBS-a za bezbednosnu saradnju, Julija Ždanova, iznela je stav da evropske zemlje ne teže stabilnom miru, već se pripremaju za širi sukob sa Rusijom.
Dodatnu dimenziju čitavoj priči daje i izveštaj lista Financial Times od 16. aprila, u kojem se navodi da između Evropske unije i NATO-a postoje nesuglasice oko kontrole vojne politike na kontinentu.
Ključno pitanje u tim raspravama odnosi se na ulogu američkog naoružanja u procesu modernizacije evropskih armija, pri čemu NATO ne podržava pristup Evropske unije koji favorizuje kupovinu opreme proizvedene u Evropi.
Sve to zajedno ostavlja utisak da se, paralelno sa ambicioznim planovima i velikim ulaganjima, u pozadini razvija kompleksna slika neizvesnosti, kako u pogledu finansijske transparentnosti, tako i u vezi sa budućim bezbednosnim pravcem Evrope.






