Peter Norman bio je Australac koji je znao što će učiniti Smith i Carlos i u tome ih je podržao na svoj „tihi“ način. Zbog Aparthejda koji je u to vrijeme vladao i u Australiji prema Aboridžinima (koji je danas prešao u medicinski aparthejd – nikako da se riješe aparthejdskog mentaliteta) P. Norman je proživio pravi pakao, kako piše griotmag.com. Iako je držao nacionalni rekord i oborio kvalifikacijsku normu za utrku na 200 metara čak 13 puta, nije bio pozvan na sljedeće Olimpijske igre. Zbog razočaranja napustio je profesionalno bavljenje sportom. Zbog toga jer je podržao Smitha i Carlosa i protivio se segregaciji napustila ga je obitelj kao i kolege iz olimpijskog tima.

“Dok smo mi dobivali sve veću podršku, Peter je bio sam protiv cijele države, patio je sam“, jednom je izjavio Carlos.

Iz primjera Petera Normana vidimo da Australiji nije stran aparthejd i stigmatizacija ljudi koji razmišljaju svojom glavom i zalažu se za jednakost. Australija se tek posmrtno ispričala P. Normanu 2021. godine. Ova „pravna“ država svoju grešku ponovno ponavlja kao dijete koje nikako da nauči lekcije iz prošlosti. Zbog svoje prošlosti postupanje Australije prema Novaku Đokoviću ne bi nas trebalo iznenaditi.

U povijesti sporta osim navedenih, poznata su još neke slavne ličnosti na čije karijere je utjecala politika, ali i obratno. Najpoznatiji osoba je definitivno je Cassius Marcellus Clay, Jr. Poznatiji kao Muhammed Ali. Zbog odbijanja regrutacije u vojsku zabranjeno mu ja bavljenje boksom na tri godine, prijetili mu zatvorom (što se na kraju nije dogodilo), oduzete su mu titule, a mediji i ljudi su ga mrzili. Naravno, nemoguće je uspoređivati navedene sportaše i Novaka Đokovića jer svatko je velikan u svojem sportu i „svojem“ vremenu. Ali sličnosti svakako postoje: nitko od njih nije prodao svoj obraz, bili su slobodni i autonomni, svojim postupcima su ukazivali na iracionalne i neljudske zakone, bili su hrabri, nisu kleknuli na koljena i nadasve bili su srčani! Povijest je na kraju uvijek pokazala da su ti ljudi ostali pobjednici, pa makar im to priznali i nakon njihove smrti. Muhammed Ali svojim karakterom pokazao je da ako se držimo svojih uvjerenja, ne prodamo svoja načela i zalažemo se za jednakosti pravdu da ćemo kad-tad  Život i izjave M. Alia i danas odjekuju i upozoravaju nas da sustav nije savršen, dapače često griješ, a na nama ljudima jest zadaća i dužnost da ne dozvolimo nepravdi i neljudskim zakonima da prevladaju.  Poznate su izjave Muhammeda Ali kao što je:

“Ja nemam nikakvih sukoba s VietCongom… Oni me nikada nisu nazvali crnčugom”

Ili se pamti njegov govor studentima na Harvardu:

“Moj neprijatelj je bijeli čovjek, a ne Viet Cong ili Kinezi ili Japanci. Ti si moj protivnik kad želim slobodu. Ti si moj protivnik kad želim pravdu. Ti si moj protivnik kad želim jednakost. Nećete se založiti za mene ni u Americi, zbog mojih religioznih uvjerenja – i želite da idem negdje i da se borim, ali nećete se založiti za mene ni ovdje, kod kuće.“

Vjera u slobodu čovjeka i jednakost bez obzira na boju kože dovela je Muhammeda Alija u velike probleme. Bio je gažen i ugnjetavan sa svih strana. Mrzila ga je država, javnost, mediji ali na kraju je ostao poznat kao jedan od najvećih sportaša svih vremena. Nije bio savršen čovjek ali nikada nije pogazio svoja načela, prodao svoj obraz. Svojim postupcima upozoravao je na nepravdu koju država nanosi svojim građanima, upozoravao je na neljudske zakone, i tražio je pravdu i jednakost. Zbog toga je na kraju ostao pobjednik i jedan od najvećih sportaša svih vremena.

„Ako moj um to može zamisliti, a moje srce vjerovati – onda ja to mogu ostvariti.“ Muhammed Ali

STRAH OD LJUDSKOSTI

S medicinske strane svima je jasno da ljudi poput Đokovića nisu nikome prijetnja jer znamo da su studije pokazale da je prirodni stečeni imunitet bolji od stečenog cijepljenjem (npr. studije iz Izraela). Znanost kaže da ljudi poput Novaka Đokovića nikome nisu prijetnja (osim imuniteta tu su i studije koje ukazuju da cjepivo minimalno štiti od širenja zaraze – studija objavljena u Lancetu). Na temelju znanosti i znanstvenih studija mogli bismo utvrditi da su protivnici Novaka Đokovića klasični „ravnozemljaši“ jer negiraju znanost. To bismo mogli tvrditi i nazivati ih ovim pogrdnim imenima, ali to nećemo učiniti. Naravno, mi se ovdje nećemo spustiti na razinu emocionalnih ucjena i nazivati ih takvim pogrdnim imenima jer bismo postali njima ravnima.

“Uspjeh se ne postiže pobjedom cijelo vrijeme. Stvarni uspjeh dolazi kad se uzdignemo nakon pada“ Muhammed Ali

Ljudi se boje onoga što oni sami nikad nisu uspjeli postati – slobodan čovjek, a slobodan čovjek je moćan čovjek. On je prijetnja robovima jer bi se ti robovi postidili i posramili kad bi shvatili što su mogli postati, a pali su na koljena kao kukavice. Svatko tko tvrdi da je Novak Đoković opasan je kukavica koja se boji ljudskosti koja je pobijedila životinjski instinkt – pokori se i slušaj vođu čopora. Životinja i čovjek koji nije svjestan uvijek se pokore jačem u čoporu. Oni koji se odvoje postaju marginalci, oni utabaju nove staze i ukazuju na ispravan put.

Oni koji tvrde da je Đoković opasan oni se u suštini bolje ljudskosti koja izvire iz naših životinjskih nagona. Ta ljudskost jest naš temelj ona je sloboda.

“Samo čovjek koji zna kako je to biti poražen može se spustiti do dna svoje duše i smisliti dodatnu snagu moći koja je potrebna za pobjedu kad je utakmica ravnomjerna.” Muhammed Ali

KANT I SLOBODA

Prema Kantu, jednom od največih filozofa u povijesti, moralno djelovanje jest onda kada djelujemo prema svojim načelima, odnosno: “Svako djelovanje koje ne proizlazi iz dužnosti nego iz straha od kazne ili zbog nade u nagradu nije moralno djelovanje.“

Za „dužnost“ Kant kaže „Dužnost je ta koja sprečava čovjeka da padne u osobnoj vrijednosti, da se odrekne vlastitog dostojanstva i u najvećim životnim nedaćama.“ Prema Kantu dužnost prema ljudskim vrijednostima je jedna od najvećih vrijednosti kojih se moramo držati. Današnji negatori etike i morala mrze Novaka Đokovića jer se drži uvjerenja koje njegovi mrzitelji nikada nisu uspjeli postići niti spoznati. To nije samo mržnja to je zavist na tuđi uspjeh koji oni nikad nisu postigli. Đokovićev uspjeh je uspjeh što je ostao hrabar i dosljedan i nije prodao svoj obraz. To je moralni i ljudski ispit na kojem su mnogi pali, zato ga i mrze. Nenačitani i neuki ljudi koji nikada nisu upoznali osnove filozofije etike i morala, etiketiraju ovog sportaša raznim emocionalnim ucjenama koje same za sebe govore o njihovim frustracijama. Ali ti frustrirani patuljci nemaju intelektualne mogućnosti da spoznaju Kantovu filozofiju i osnove morala i etike. Dapače, Kant je za njih stran i odbojan kao što je za led odbojno sunce. Prema Kantu moralno djelovanje nestaje u djelovanju iz straha ili kazne. Novak Đoković je mogao dobiti nagrade kakvu mnogi sportaši mogu samo poželjeti, ali odabrao je da ne proda svoj obraz i moralno uvjerenje. Ono o čemu je Kant pisao, Novak Đoković je proveo u praksi što se potvrđuje i sljedećom izjavom Kanta u „Kritici praktičnog uma“ gdje kaže: „Zar čestita čovjeka u najvećoj nesreći života, koju je mogao izbjeći samo da je prekršio dužnost, ne održava svijest da je ipak održao i poštivao čovještvo u svojoj osobi, tako da se ne mora stidjeti pred samim sobom i plašiti unutrašnjeg pogleda samoispitivanja?“

Jedan od temelja ljudskog života jest egzistencija, a one ne postoji bez slobode. Tako je Sartre uvidio paradoks da je čovjek osuđen (determiniran) na slobodu. Bez slobode nema čovjeka, a čovjeka nema bez slobode – čovjek je uvjetovan na slobodu! Filozofi su uvijek naglašavali ljudski bitak, suštinu ljudskog bića koja ne postoji bez slobodne volje. Agitatori novog poretka odavno su se obrušili na ljudski bitak – slobodu. A kada se uništava sloboda ubija se i subjekt koji konzumira i stvara slobodu i bez koga sloboda niti ne bi postojala – ubija se ljudsko biće. Sloboda i čovjek se prožimaju kao pluća i kisik i jedan bez drugoga nemaju smisla – čovjek bez slobode postaje besmisao. Pojedinci koji su se obrušili na Novaka Đokovića gube smisao svojih uvjerenja i vjerovanja ako se drugi ne drže njihovih uvjerenja. Ali iza tog straha od gubitka smisla u vjerovanje korona strukturu krije se još nešto, krije se gubitak indentiteta i integriteta.

“Nećete uživati ​​u svakoj minuti putovanja, ali uspjeh koji ćete naći na kraju učinit će da se sve isplati.” Muhammed Ali

LICEMJERI, KOPERNIKANSKI OBRAT I OTKUDA POTJEČE UVJERENJE DA JE NOVAK ĐOKOVIĆ OPASAN

Kada se počinje urušavati struktura s kojom je povezan naš identitet osjećamo se ugroženim. Osjećamo da nestaje naš identitet i smisao našeg vjerovanja odnosno života. Upravo zbog straha gubitka smisla i identiteta pojedinci su proglasili Novaka Đokovića „opasnim“ jer je on identificiran kao prijetnja koja urušava strukturu njihovog vjerovanja s kojom su se identificirali i stvorili smisao. Bez nje oni su besmisao.

Tijekom odrastanja društvo želi od nas da postanemo slobodnomisleći i samostalni ljudi. Obrazovni sustav trebao bi nas poticati, pripremiti za društvo i omogućiti nam da postanemo samostalne osobe koje će razmišljati svojom glavom. Kada se doista dogodi taj trenutak – da počnemo razmišljati svojom glavom, koristiti zdravi razum, analizirati, promišljati i propitkivati shvatimo da ljudi nisu bili iskreni u namjeri stvaranja društva slobodnomislećih pojedinaca kroz obrazovni sistem. Taj nagli preokret ukazuje da su ta uvjerenja lažna, a posljedično tome i ti sami ljudi su lažni kao i njihovi životi. Oni u suštini nikad ne žele da postanemo slobodni ljudi jer smo tada „opasni“ za te lažne individue. I sada dolazimo do kopernikanskog obrata: Pojedinci koji podržavaju obrazovanje koje u suštini od nas treba stvoriti slobodnomisleće ljude postali su najveći protivnici onoga za što su se naoko zalagali; obrazovanje koje stvara slobodnomisleće ljude! Takvi ljudi ne mogu podnijeti što osobe poput Đokovića postaju zrcalna slika njihove savjesti koja im govori da su licemjeri koji su lagali društvo, a najviše sebe. Istina da su lagali sami sebi je za njih nepodnošljiva. Ona im je odbojna jer postaju odbojni sami sebi, jer ljudi poput Đokovića zrcale tu istinu. Zato su lažljivci najveći protivnici slobode izbora Novaka Đokovića. Tome je tako jer laž ne može podnijeti istinu!

Ljudi koji stigmatiziraju Novaka Đokovića kao opasnog to čine jer oni gube moć! Ljudi poput Đokovića čine da se tuđa uvjerenja u određeni narativ i korona vjeru raspadaju – njih to plaši jer vide da se struktura s kojom su se identificirali raspada. Njihov ego, odnosno identitet je vezan za korona religiju i sve što i tko čini da se ta struktura raspada su opasni jer ugrožava njihovo vjerovanje, korona strukturu a time i njih sami jer su se identificirali sa korona sistemom. Zbog spoznaje da određene osobe ugrožavaju egzistenciju njihovog identiteta (koji se identificira sa gomilom koja vjeruje u korona strukturu) pojedinci identificiraju Đokovića kao „opasnog“. Njihovi jadi nemaju temelje u znanosti stoga im preostaju jedino emocionalne ucjene (njih koriste ljudi koji nemaju znanstvene, zdravstvene i intelektualne argumente) poput „antivakser“. Kada slobodni ljudi svojim nedjelovanjem urušavaju anatomiju laži, oni koji žive na laži vide prijetnju i opasnost u tim slobodnim ljudima.

Autonomija koja sačinjava bitak nikad nije bila poželjna izvan okvira društveno zadanih normi. Velikani koji su se usudili preči granice uvijek su kročili staze prema novom svijetu. Nekada je to bio Muhamed Ali, Tommie Smith, John Carlos… Svi su oni na svoj način upozoravali na iracionalnosti i nepravde društva.

Ti ljudi su bili kao i mi, griješili su, radili su propuste, padali su, ali se uvijek dignuli i nastavili dalje. Oni su se uzdigli iznad većine samo zato jer su imali karakter, duh, etiku, autonomiju, empatiju, srčanost i nikad, ali nikad nisu prodali svoj obraz.

Ako gledamo povijest vidjet ćemo da su takve ljude uvijek mrzili samo zato jer su odlučili biti ljudska bića. Odlučili su se izdići iznad čopora licemjerne mase koja svoju djecu šalje u školu da budu slobodni ljudi, a onda mrze one koji su slobodni. Mrzili su ih jer su oni bili zrcalna slika njihovog života koji je bio i jest obična laž. U zrcalu vidimo drugu stranu sebe, onu koju nismo sposobni vidjeti svojim očima. Ljudi poput Novaka Đokovića upravo čine tu sliku, šapat savjesti. Ljudi poput Novaka Đokovića urušavaju strukturu ega koji se identificirao sa korona hegemonijom i zato ga nesvjesna bića smatraju „opasnim“. Život slobodnog čovjeka jest savjest koju laž ne može podnijeti, zato ih lažni ljudi mrze iz samo jednog razloga: oni ne mogu podnijeti sebe! Povijest nas uči da su slobodni ljudi bili omraženi, ali na kraju, uvijek ih pamtimo kao pobjednike jer oni pobjeđuju laž i ukazuju na istinu.

„Živi svaki dan kao da ti je posljednji, jer jednog dana ćeš biti u pravu.“ Muhamemed Ali

https://t.co/Xb4WGYyqIO

— СРБИН инфо (@srbininfo) January 19, 2022