Da sam ja Vučić i da znam da me narod prezire i bojkotuje moje izbore (što je jednom već uradio i Zapad mi je progledao kroz prste), da znam da birače na izbore ne mogu više da namame ni leva ni desna opozicija (delom uhlebljena na budžetu zajedno sa familijom) i da znam da će me zapadni mentori ekspresno pustiti niz vodu ako nisam u stanju da animiram ni 40 odsto naroda da ispoštuje moje izbore (uz svu logistiku Zapada i pokrivanje diktature i krađe) jer izbori samo i služe za stavaranje privida demokratije u Srbiji dok između njih ispunjavam sve agende... Da znam sve to, kao idealno rešenje za sve ove probleme u jednom potezu raspisala bih REFERENDUM. Evo i zašto...
Taktika: Kako namamiti birače na izbore 3. aprila u 5 koraka (da sam ja Vučić)
1. Prvi korak – Simulacija izbora
Ne postoji generalna proba izbora, ne mogu da se odglume ni dupliraju, pa kako se pravi simulacija? Šta li to nalikuje izborima, a nije, a pri tom ne smeta zapadnim mentorima (pitao sam za odobrenje, rekli su može, ali se snađi za 20 miliona evra jer je budžet za 2022. već opterećen izborima 3. aprila)? Referendum! O čemu? Ma, o bilo čemu, idealno sa konfuznim pitanjem koje deluje i ozbiljno i glupo i zlokobno istovremeno, a pre svega je nejasno tako da može da se o njemu filozofski diskutuje na medijima.
2. Drugi korak – Napraviti dva režimska tabora za “DA” i “NE”
U obe opcije „DA“ i „NE“ staviti režimske kadrove, neka se svađaju među sobom i glume demokratiju u stranci. Tabor „DA“, protiv koga je većina Srba, mora da predvodi neko omražen u narodu (za koga nikad niko nije i ne bi glasao). Znači, unuka Stjepana Brnabića koja će svojom pojavom i mutavošću toliko da razbesni narod, da ga natera da izađe i glasa „NE“. S druge strane, kad je muka tu je Đuka da na “Tviter spejsu” ogadi “NE”.
Slažem se sa Bebom Popovićem, Vučić mora da ostane iznad referenduma, da ne propagira agresivno nijednu opciju. Ako prođe “DA”, Vučić otvara vrata promeni Ustava po mnogim pitanjima, pa i onom najvažnijem o KiM, ako bude “NE”, nema veze – i onako je pola SNS bilo protiv.
Po istom modelu podeliti kontrolisanu opoziciju, a uz njih će i deo nekontrolisanih u opoziciji da se upeca na bućkalo.
3. Treći korak – Bacanje kletvi na svakog ko antiustavni referendum dovede u pitanje
Po Zakonu i Ustavu (u svakoj državi), referendum je automatski neustavan i ne može da se održi ako referendumsko pitanje nije u skladu sa Ustavom. A ima li boljeg primera od Vučićevog referendumskog pitanja: “Da li ste za potvrđivanje akta o promeni Ustava Republike Srbije” Znači referendum bukvalno poziva na odbacivanje i menjanje postojećeg Ustava! Ali, uz pomoć režima, kontrolisane opozicije i korisnih idiota, to narod u Srbiji neće primetiti jer „šta zna sirotinja raja“. Na društvenim mrežama se mnogi bave bacanjem kletvi na onoga ko ne želi da izađe na protivustavni referendum, umesto da se dogovarao način kako da se SPREČI njegovo održavanje kad to već nije uradio Ustavni sud. Jel se neko još seća Crnog?
4. Četvrti korak – Ne sme se ni pod razno spominjati KiM, svi da pričaju SAMO o pravosuđu
Tehnički, referendumsko pitanje obuhvata KOMPLETAN Ustavni akt i državu Srbiju (sa Kim). Vučić NIJE čak ni podneo zahtev da Srbi na KiM učestvuju na referendumu (i time priznao tzv. Kosovo kao drugu državu), a promena Ustavnog akta iz referenduma i te kako može da se odnosi i na promenu preambule da je Kosovo i Metohija južna srpska pokrajina! Zanimljivo, tek u petak popodne (14. januara) je stigao nalog iz zapadnih ambasada tzv. Vladi Kosova da obezbedi referendum u nedelju za Srbe na KiM.
Dakle, da se narod ne doseti, baš niko ne spominje Kosovo i Metohiju tokom NE ili DA referendumske kampanje. Glasači se moraju uveriti da se referendumsko pitanje o promeni Ustava odnosi samo i jedino na pravosuđe (iako to uopšte ne piše u pitanju).
Pravosuđe je bolna tačka, epicentar nepravde i svi mrze režimsko pravosuđe, tako da je ono izabrano kao tema koja ima dovoljno materijala za jednomesečnu raspravu. Opcija „NE“ zato forsira priču da će „žuta Zagorka“ samu sebe da izabere i da se to mora sprečiti. Kao, bolje je i da je biraju SNS poslanici (kao i do sada) , odnosno Vučić preko Bakareca, Kebare, Langure, Atlagića, Martinovića, Orlića, nego strani centri moći ukoliko prođe “DA”.
S druge strane, opcija „DA“ priča da je pravosuđe sve vreme užasno i da se konačno i jednom za svagda mora popraviti, a to može samo i jedino promenom Ustava?!!!!, a nikako ne spominjati da je to vrlo lako izvodljivo primenom postojećih zakona u postojećem Ustavu (razrešenjem i hapšenjem kriminalizovanih sudija i tužilaca).
Takođe, ne spominje niko da pored domaće duboke udba države, i SAD već godinama kontrolišu sudstvo u Srbiji. To će se i dalje nastaviti, kakav god bude ishod referenduma.
Referendum je, naravno, potpuno bezopasan za režim, jer će u realnosti, režim (Vučić) i dalje birati svoje pravosudne kadrove, tako da je irelevantno da li ih biraju režimski poslanici u Skupštini ili neko režimsko pravosudno telo.
5. Peti korak – Izvući narod na referendum kako bi se “naložio” i dao legitimitet izborima 3. aprila
Obavezno potencirati i da je veoma HRABRO izaći na referendum da bi se poniženi i podanički deo naroda osetio značajno i veliko misleći da je uradio nešto veliko, hrabro i zadao smrtonosni udarac režimu (Vučiću) ako prošeta do biračkog mesta i zaokruži nešto. Bitno da došeta do biračkog mesta. Pisati na Tviteru da će Vučić pokušati krađu referenduma, ali da će opozicija i hrabar srpski narod to sprečiti.
Formirati „narodne komisije“ (to zvuči jako), političari da traže od ljudi na Tviteru i FB da se sami prijave za kontrolore referenduma na biračkim mestima (ako se ne prijavi dovoljno, poslati SNS članove da pomognu u nadzoru biračkih mesta, ali nikako Đuku jer ga prepoznaju po fizionomiji).
Ako prođe “NE”, na sva zvona “pumpati” da je narod pobedio zlog Vučića i time ga navući na izlazak 3. aprila, jer su “kontrolori opozicije sprečili krađu na referendumu i tako će da bude i na izborima”.
Vučić dobro zna, ako prođe DA, uslediće totalni bojkot izbora, jer će biti jasno da je glasanje uzaludno.
Izbori – mišolovka za glasače
I pre i posle referenduma, režim (Vučić) je imao i ima samo jedan JEDINI cilj – da spreči bojkot izbora zakazanih za 3. april i tako dokaže zapadnim mentorima da još ima neki legitimitet u narodu (za ispunjavanje globalističkih agendi). Jer, ako mu za svaku odluku narod blokira pola zemlje (kao za Rio Tinto) – nije im od nikakve koristi.
Lako će pokrasti koliko treba kad bude prebrojavao glasove, jer će to svakako „ispeglati“ Soroš EU činovnici, kao i do sada reći će da su izbori u Srbiji bili uvek „fer i pošteni“, a to je 13. januara izjavio šef OEBS-a.
Zato je jedino bitno za Vučića da izbora bude i da glasači izađu na birališta, da zapadni ambasadori ne dojave da su biračka mesta bila prazna, jer narod ignoriše i prezire Vučića i da nije izašao jer zna da će biti pokraden. Kome treba takav politički slabić, čije izbore narod bojkotuje? Bolje biti na vlasti, nego u zatvoru – Grumfovska je krilatica Mila i Vučića.
Od referenduma (16. januara) do izbora (3. aprila) je taman dovoljno vremena da se razbukta predizborna kampanja i da se narod stvarno „naloži“ i izađe. Pitanje je samo da li mafija može da se pobedi na izborima?
— SRBIN info (@srbininfo) January 14, 2022