Sveta velikomučenica Marina, u narodu poznata kao Ognjena Marija, je hrišćanska svetiteljka, koju pravoslavna crkva slavi 30. jula po gregorijanskom, odnosno 17. jula po julijanskom kalendaru.
Ognjena Marija, sveta mučenica Marina, bila je rodom iz Antihije. Krstila se u 12 godini i zbog vere u Isusa Hrista stradala je u vreme cara Dioklecijana.
Prema hrišćanskom predanju, sveta velikomučenica Marina posečena je mačem u 16. godini, jer nije htela da se odrekne vere u Isusa.
Prema narodnom verovanju, sveta Marina pali i kažnjava ognjem kao i sveti Ilija, koji kažnjava gromom.
Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velike vrućine “gori nebo i zemlja”, ne rade nikakvi poslovi. Verovanja su da je one koji su radili na ovaj dan kažnjavala paleći im seno, njive i domove.
Praznik nije obeležen “crvenim slovom”, ali se ipak veoma poštuje i u crkvi u narodu. Pojedine porodice obeležavaju je kao krsnu slavu, jedan je od najpoštovanijih ženskih praznika.
Običaji nalažu da se nikakav posao ne sme raditi tog dana, a posebno radovi na polju. U narodnom predanju čuvaju se primeri o vatri koja je u vrele praznične dane spalila žito, seno i domove ljudi koji su se ogrešili radeći na praznik Ognjene Marije.
Sava Petrović iz sela Gubin, jedan je od retkih ko je preživeo Ognjenu Mariju 1941. godine, te je izjavio:
„Mi bi rekli ovde da je Ognjena Marija udešljiva. Ako te šta tog dana desi, ne možeš se izbaviti; ako vatra plane, ne možeš je ugasiti. A bude, baš tog dana, čestito se i ne naoblači pa plane i zagrmi u plast sena ili krstinu žita – sve izgori do poslednje slamke… Otuda i pesma u narodu:
Ognjem prži Ognjena Marija,
Gromom bije Gromovnik Ilija,
Mirom miri Mirnosna Marija…
A ne bude vazda po pravdi i zasluzi. Desi se, kao tog zlog leta 1941, da se udruži sila i nepravda, da bog zažmuri i đavolu u svatove dođe, i onda sve naopako obrne – kazna strašna stigne bezgrešnike…”
Deo moštiju svete mučenice Marine čuva se u svetogorskom manastiru Vatoped, kao i u manastiru Sv. Marine na planini Langa, na albanskoj strani Ohridskog jezera, posvećenom ovoj svetiteljki, koji posećuju pravoslavci, ali i muslimani.