Pročitaj mi članak

Nikola Varagić: Kako Danica Grujičić može biti protiv NATO ako sluša SZO

0

Kad je profesor dr Danica Grujičić u oktobru 2022. godine izabrana za ministra zdravlja u Vladi Srbije, deo javnosti očekivao je da će ona zaustaviti propadanje srpskog zdravstva i unaprediti zakonitost i kvalitet rada na Medicinskom fakultetu, na kome je ostala da vrši finkciju prodekana za finansije. Da vidimo da li su bila opravdana takva očekivanja.

BOLOVANJE

Nepunih godinu dana kasnije, u intervjuu listu ,,Politika”, pod naslovom ,,Na bolovanje bez
komisije ubuduće najduže dve nedelje” (Politika, Razgovor nedelje, 06.08.2023), ministarka
zdravlja izjavila je da će lekar opšte medicine ubuduće moći da otvori bolovanje pacijentu od
najduže dve nedelje, a ne do dva meseca, kao što je to sada slučaj (ovo je uveo ministar Lončar da
bi sprečio haos tokom kovida). „Privreda je imala velike primedbe na mogućnost da neko bude na
bolovanju dva meseca bez provere komisije“, izjavila je tada ministarka Grujičić i pokazala
koliko vodi računa o privredi i državnoj upravi. Dr Danica Grujičić je kao članica Vlade
Srbije članica Socijalno-ekonomskog saveta Republike Srbije, gde su članovi i predstavnici
tri sindikata i Unije poslodavaca Srbije. (Sindikati su tražili da minimalna mesečna plata
zaposlenih ne bude manja od minimalne mesečne potrošačke korpe, Vlada Srbije to nije
prihvatila, uprkos dogovoru od pre nekoliko godina da će se taj zahtev sindikata ispuniti. I da
održi privid brige države o siromašnim ljudima, morao je da se uključi i predsednik republike
sa komičnim ,,parizer marketingom”. Nutricionisti, inače, govore da parizer nije zdrava hrana i
da bi ga trebalo izbaciti iz ishrane.)

Ministarka zdravlja stala je na stranu privrede, a ne radnika i svojih kolega. Dodatno, nije
obratila pažnju ni na Pravilnik kojim je regulisano trajanje bolovanja u zavisnosti od dijagnoze.
I u ovom slučaju, morao je lično da reaguje predsednik R. Srbije – on je kao poznati stručanjk za
sve odlučio da bolovanje, bez komisije, bude 30 dana. Međutim, da li je ministarka zdravlja ovim
gestom dovela u sumnju etiku i zakonitost rada svih lekara opšte medicine, čije nalaze o
bolovanjima i rad bi trebalo da proverava, potvrđuje ili odobrava neka ,,komisija“? Koga planira
za njene članove nije navela, niti kako će verovati toj komisiji ako ne veruje svojim kolegama? Da
li ministarka zdravlja priznaje da ima korupcije u zdravstvu i da je nemoćna da se protiv iste
bori kroz sistemska rešenja, već bira partijske komesare „komisije za bolovanje“?

„OF LEJBL“ PRIMENA LEKOVA I IVERMEKTIN

Kao svoje najveće dostignuće, od trenutka preuzimanja funkcije ministra zdravlja, prof. dr
Danica Grujičić je u intervjuu istakla ,,usvajanje pravilnika o ,of lejbl’ lekovima, odnosno da se
lekovi odobreni za jednu bolest mogu propisati i za druge gde je dokazano da deluju“. Ona je kao
lekar jednostavno morala da zna da su lekari oduvek imali i obavezu, i pravo da prepisuju
pacijentima „of lejbl” lekove („off label drug use“ definicija – upotreba leka za neodobrenu
indikaciju ili u neodobrenoj starosnoj grupi, dozi ili načinu primene). Drugim rečima, kada
određen lek nije primarno namenjen za određeno patološko stanje ili uzrast, a postoje stručni i
naučni dokazi da njegova primena može da pomogne pacijentu u konkretnom slučaju. Šta usvajanje
pravilnika o „of lejbl” lekovima tačno menja, ministarka nije objasnila. Da li lekari i
pacijenti i ovde mogu da očekuju crne liste ili mogućnost da postanu žrtve hajke kao što smo to
već videli tokom pandemije zbog leka Ivermektin?

Poznato je da je dr Danica Grujičić, kao prodekan na Medicinskom fakultetu Univerziteta u
Beogradu, potpisala i uputila Etičkoj komisiji pamflet kojim, bez ikakvih dokaza, traži etičku
odgovornost prof. dr Valentine Arsić Arsenijević za navodno promovisanje leka Ivermektin.
Sada, kao i tada, svi su znali da je ovo lek koji ima potencijal spašavanja života, kao i da se
uspešno koristio u borbi protiv korone, a bez neželjenih efekata.

Da li će, nakon što je dokazano da profesorka Valentina Arsić Arsenijević nije učinila
nikakav etički prekršaj, profesorka Danica Grujičić uputiti javno izvinjenje? Da li će kao
ministarka zdravlja naložiti Lekarskoj komori Srbije (LKS) da uputi izvinjenje i ostalim
oklevetanim lekarima? Dakle, da li će još neki lek, samo zato što farmaceutska industrija ne
može da zarađuje na eksperimentima, biti zabranjen kao Ivermektin, a časni lekari opet
proganjani? Šta garantuje da toga neće biti?

Ministarka Grujičić navodi i da će „zdravstvena inspekcija proveravati rad lekara i zbog čega
je pacijent nezadovoljan lečenjem“. Ali, da li je to ona ista zdravstvena inspekcija koja je dobila
nalog ministra Lončara da podnese prijavu LKS protiv časnih lekara koji su se istinski
brinuli za svoj narod i zastupali ono za šta su imali dokaze da je najispravnije i što su i lično
koristili? Tužno je, ali istinito, zdravstvena inspekcija je instrument vlasti, ništa ne
proverava, već samo izvršava. Prema svedočenju lekara progonjenih zbog leka Ivermektin i sami
zdravstveni inspektori stideli su se zbog uloge koju su morali da vrše. Naravno, ministarka
zdravlja Danica Grujičić odbila je da objavi javno „oslobađajući nalaz Suda časti LKS“, čime je
sprečila da javnost sazna epilog ,,Ivermektin hajke“, u čijem kreiranju je i sama učestvovala.
Srbija nikada ne može i ne sme da zaboravi ko je bio na strani istine tokom kovid histerije, a ko
su bili novinari, lekari i političari koji su vodili prljavu medijsku kampanju. Kako je počela
,,Ivermektin hajka“, a nakon što je Ministarstvu zdravlja RS podnet zvaničan zahtev od strane
grupe lekara da odobri lek Ivermektin za rano – kućno lečenje kovida, opisano je u knjizi
,,Ivermektin zabranjeno blago”.

DEKAN MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU

Posebno zabrinjava stanje na Medicinskom fakultetu u Beogradu, pošto je to ustanova od najvećeg
nacionalnog interesa, fakultet koji bi trebalo da obrazuje buduće lekare Srbije pružajući im
najviši kvalitet edukacije. Sadašnji dekan, prof. dr Lazar Davidović nije imao prava da se
kandiduje za trogodišnji mandat dekana 2019. godine, zato što propisi ne dozvoljavaju da se
kandidjue osoba koja za vreme mandata stiče zakonske uslove za penziju. Osim toga, ako je neko
dobar hirurg i dobro vodi kliniku, ne znači da je kompetentan da dobro vodi i akademsku
ustanovu od najvećeg nacionalnog značaja. Možda je to i ključni problem aktuelne ministarke
koja poistovećuje kliniku i fakultet, pošto je u pomenutom intervjuu izjavila: ,,Dekan
fakulteta, profesor dr Lazar Davidović, samostalan je čovek. Kada smo pre dve i po godine
razmišljali o tome ko bi mogao da bude dekan, ključno je bilo da to bude čovek od integriteta koji
misli svojom glavom. On je pravi profesor koji je iza sebe ostavio fantastičnu generaciju
mladih kolega koji su praktično preuzeli rad klinike. Ja ga izuzetno poštujem i nisu tačne
priče da mu Dana Grujičić naređuje”. Osim što je zaboravila na važno akademsko pravilo, a to je
da se smenjuju dekani sa instituta i sa klinika, ona je previdela i važnost autonomije
univerziteta – za politiku nema mesta na fakultetima ako jedno društvo želi da stvara najbolje
i da ih zadrži. To pravilo je (prema našim izvorima sa tog fakulteta) beskrupulozno ukinuo
bivši dekan akademik Nebojša Lalić, a profesorka Danica Grujičić je taj proces nastavila
dovođenjem profesora Lazara Davidovića, takođe kliničara, ponovo za dekana. I sada tvrdi da mu
ne naređuje i da je dekan samostalan čovek, a pre samo 5 godina u intervjuu koji je dala Miri
Adanji Polak izričito je tvrdila da stručnjak koji nije politički podoban ne može da napreduje.
Tada je delovalo da je dr Grujičić to iskreno mislila. Šta se u međuvremenu promenilo, kako da
joj verujemo da vrhunski stručnjak može da bude dekan ili ministar zdravlja ako nije politički
podoban ili politički aktivan i deo vlasti, kad je tvrdila da to nije moguće u Srbiji? I kad
vidimo kako su progonjeni časni lekari koji su mislili svojom glavom tokom nedavne pandemije?

VLADAVINA PRAVA

Meir Gold (premijer Izraela) rekla je da su važne samo dve stvari da naša deca ne bi imala
osećaj straha od toga šta im budućnost nosi: da država korupciju izjednači sa izdajom i da tri
profesije u zemlji budu najplaćenije – vojnici, prosvetari i lekari.

Kakvo je pravo stanje na Medicinskom fakultetu, i u visokom obrazovanju, delimično su objasnili
profesori Medicinskog fakulteta Nina Žigon, Valentina Blagojević, Valentina Arsić
Arsenijević i Drago Đorđević na konferenciji ,,Korupcija u obrazovanju i nasilje u društvu”
održanoj u Udruženju novinara Srbije u julu ove godine u organizaciji Slobodnog sindikata
obrazovanja Srbije (SSOS). Nedugo nakon toga je uprava Medicinskog fakulteta prozvala
profesorku Ninu Žigon u listu Danas, pa ko nije pratio može da pročita šta su i jedna i druga
strana pisale i da sam proceni ko je u pravu. Ono što smo mi primetili to je da prof. dr Nina
Žigon nije dobila odgovore na javno postavljena pitanja u tekstu „Govor mržnje uprave
Medicinskog fakulteta“ (Danas, 21.07.2023. godine), a vezano za pokušaj (bez zakonske osnove)
nastavka rada sadašnjeg i bivšeg dekana, a nakon sticanja uslova za penziju.
Inače, ministarka zdravlja Danica Grujičić zaposlena je na klinici i bila je izabrana za
prodekana koji bi trebalo da omogući jednake uslove i za klinike i za institute fakulteta. To je

izostalo. Instituti su ostali potlačeni, diskriminisani, većina smeštena u prostoru i sa
opremom na nivou 19. veka, sa šefovima institutskih katedri koje nezakonito sprovode ispite i
vrše teror nad kolegama, studentima, znanjem i zdravim razumom, uništavajući svaku nadu
studenata da će na institutskim predmetima steći bilo koju korisnu veštinu neophodnu za rad
budućih lekara. Zašto je to tako? Neko se dosetio da su egzekucija razuma, zakona i znanja na
samom početku studiranja medicine vrlo isplativi mehanizmi trgovine uticajem, a za šta su
kolokvijumi i ispiti u vidu testova idealni – po principu „što besmislenija test pitanja, to je
veći uticaj šefova ovih katedri i mogućnost trgovine“. Poniženi profesori institutskih
predmeta Medicinskog fakulteta koji su pristali na ponižavajuću ulogu samo unose podatke za
lažne ispite ili njihove delove. (Upravo dok ovo pišem izbila je afera na Pravosudnoj
akademiji, vidimo da je stanje u celom sistemu loše).

Osim toga, paralelno sa nastavkom urušavanja instituta, došlo je do promene i „napretka“ u
nazivu Kliničkog centra Srbije (KCS), gde radi i ministarka Danica Grujičić. Naziv ove
ustanove je 2021. godine preko noći i u suštini nezakonito pretvoren u Univerzitetski
Klinički Centar (UKC), iako ga Univerzitet nije osnovao (???). Zašto ćuti Univerzitet, nije
poznato, činjenica je da je KCS osnovala Republika Srbija i da ona i imenuje direktora.

Sve ovo nije smetalo da dr Danica Grujičić u novom mandatu postane prodekan za finansije na
Medicinskom fakultetu i da tu funkciju zadrži i nakon imenovanja za ministra, da bi nakon
skoro godinu dana provedenih na funkciji ministra zdravlja priznala: ,,Toga sam se prihvatila
jer instituti nisu u dobrom stanju i želim da im pomognem da zaposleni rade u boljim
uslovima“. Međutim, i pre nego što je postala ministar zdravlja, kao prodekan, prof. dr Danica
Grujičić mogla je nešto da preduzme da se stanje na institutima popravi na bolje, a ovako deluje
kao da je ona sada staratelj nesposobnih instituta Medicinskog fakulteta. Koliko je dobar
staratelj vidimo po tome što je ona, nakon skoro godinu dana provedenih na toj funkciji,
priznala da je stanje na institutima i dalje loše. Koliko je potrebno vremena da se uradi nešto
dobro za institute? Iako su instituti poslednjih 100 godina suštinski stožeri Medicinskom
fakultetu, oni su duboko diskriminisani, dok su plate zaposlenih toliko niske da više niko ne
želi da bude asistent. Osim toga, profesorima sa instituta je ukinuto pravo da budu profesori,
ukinuto im je i pravo i da se bave strukom na način kako to rade njihove kolege kliničari – iako
su mnogi od njih specijalisti i vrsni naučnici nije im omogućeno da rade u laboratorijama na
klinikama. Dok obrnuto može, svi koji rade na klinikama su nastavnici fakulteta, što znači
plaćeni duplo. Prema rečima zaposlenih na institutima (imena poznata redakciji) sa kojima smo
razgovorali, oni misle da neke klinike koriste fakultet samo kao sredstvo da pojedinci
postignu akademsku karijeru i da dobijaju dve plate, da im drugi pišu naučne radove i da im
lekari stažeri drže studentske vežbe umesto njih.

MINISTARKA, VAKCINE I NATO-URANIJUM

Ministarka zdravlja dr Danica Grujičić izjavila je i da će se najviše boriti za institut
,,Torlak”. ,,Imam čvrsto obećanje zaposlenih u ,Torlaku’ da možemo da imamo sve vakcine za šest
godina ako se nabavi sva oprema. Na čelo instituta došli su novi mladi obrazovani ljudi puni
entuzijazma koji imaju za cilj da obnove ovu ustanovu i da dobije mesto koje zaslužuje. Onaj ko ne
shvata da je ovaj institut strateška stvar očigledno ne želi dobro ovoj zemlji”, izjavila je
ministarka u pomenutom intervjuu za Politiku.

Naravno da želimo da se obnovi institit ,,Torlak”, ali želimo da postoji i sloboda izbora i da
se poštuju ljudska prava, a ne da ,,Torlak”, kao i BIO4 kampus koji se gradi u blizini, služe da se
sprovode ciljevi srpskog Centra za četvrtu industrijsku revoluciju, a pod kontrolom Svetskog
ekonomskog foruma, koji stvara totalitarni sistem ili Veliki reset. Za razliku od ministarke
nauke Jelene Begović, koja blisko sarađuje sa Svetskim ekonomskim forumom u Davosu, koji opet
blisko sarađuje sa Svetskom zdravstvenom organizacijom (SZO), ministarka zdravlja dr Danica
Grujičić široj javnosti bila je poznata kao rodoljub, zato što je godinama tražila da se utvrdi
istina o posledicama NATO agresije na SRJ.

Pre nego što je postala ministarka zdravlja, dr Danica Grujičić tvrdila je da postoji veza
između NATO bombardovanja SRJ (i sa bombama sa osiromašenim uranijumom) i porasta malignih
oboljenja među građanima Srbije (par meseci pre nego što je postala ministarka zdravlja, dr
Danica Grujičić je npr. za list Politika izjavila ,,da je tokom agresije NATO-a počinjen ekocid,
ali da od tada traje tihi genocid na celom Balkanu”). A pre nekoliko godina izjavila je da će ,,u
Srbiji više ljudi obolevati i umirati od onkoloških bolesti nego od kardiovaskularnih, što je sada slučaj”. Na pitanje novinarke Politike, koja ju je podsetila na tu izjavu, na osnovu čega tako
misli, sada kao ministarka zdravlja dr Danica Grujičić govori da će tako ,,biti u celom svetu.
Došlo je do porasta broja obolelih od malignih bolesti. U Srbiji se od njih trenutno leči oko
200.000 ljudi. To je za jednu malu zemlju mnogo. Ali, zahvaljujući boljim terapijama, oboleli sada
značajno bolje žive. Uvek će postojati veoma agresivni tumori, ali je jako važna preventiva.
Moramo da imamo edukovane lekare i dobro organizovanu primarnu zdravstvenu zaštitu. Onda
ćemo imati uspeha i u skrininzima”.

Dakle, kao ministarka zdravlja dr Danica Grujičić ne pominje NATO bombardovanje i nije nam
jasno šta je sprečava da obrazuje komisiju koja će napokon utvrditi da li postoji veza između
NATO bombardovanja i porasta malignih oboljenja među građanima Srbije. Pored toga, pandemija
je prošla, a još uvek niko nije odgovarao za pogrešne mere, stvaranje panike, kršenje zakona i
ljudskih prava.

Šta sprečava ministarku zdravlja da javnosti saopšti tačan broj neželjenih dejstava mRNK
eksperimentalne terapije („Comirnaty“ Fajzer lek, lažno nazvan vakcina)? Za Srbiju kriju taj
podatak, a za svet znamo. Na primer, 8. septembra 2023. godine ukupan broj bio je 5.165.348
prijavljenih neželjenih dejstava i 25.712 smrti (vigiaccess.org).

Isti ljudi koji su vodili tokom pandemije, i danas vode zdravstveni sistem Srbije. Kao što isti
ljudi vode NATO i SZO i većina njih dolazi na Svetski ekonomski forum u Davosu. Da li je dr
Danica Grujičić, tek kad je postala ministarka zdravlja, shvatila da svako ko sluša SZO, mora da
sluša i NATO? Ako na Zapadu opet proglase pandemiju, da li će i vlast u Srbiji opet na isti
način zatvarati svoje građane i kršiti ljudska i verska prava? Zašto se i dalje progone ili
diskriminišu roditelji koji ne žele da vakcinišu decu sumnjivim ili neproverenim
vakcinama, odnosno, ne dozvoljavaju da im deca služe za ekperimente za mRNK eksperimentalne
terapije? Dokle ćemo to trpeti? Da li ćemo im dozvoliti da ponovo uvedu iste mere kao pre 3
godine?

Nepisano pravilo je da se Vladi ili nekom ministru daje 100 dana od preuzimanja funkcije da
pokaže koliko vredi. Prof. dr Danica Grujičić je skoro godinu dana ministarka zdravlja, dobila
je 200 dana više da pokaže koliko vredi. Da li je opravdala očekivanja? Da li Srbija zaslužuje
boljeg ministra zdravlja?